Epidemija samoubojstva veterana?

• Travanj 28, 2024

U medijskim eterima posljednjih se mjeseci vrti pitanje vezano za "epidemiju" samoubistava povratka veterana OIF-a i OEF-a. Studija vijesti DZS-a povezana je s ovom statistikom,

"Na primjer, 2005. godine, ... bilo je najmanje 6.256 samoubistava među onima koji su služili u oružanim snagama. To je 120 svakog tjedna, samo u jednoj godini."

Ako su ove statistike zaista istinite, više ljudi i veterana je umrlo izvan Iraka i Afganistana zbog samoubojstava, nego onih koji su dali posljednju žrtvu u zoni borbe. (Moram napomenuti da ne mogu potvrditi brojeve DZS-a i na internetu postoji mnogo kontroverzi u vezi s njihovom statističkom analizom.)

Brojevi i statistike i studije su sve dobro i dobro za zvučni zalogaj ili dva, ali što je pravi posao?

- Povećava li se broj samoubojstava u veterinarima?
-Je li viši od nacionalnog prosjeka?
- Jesu li eskalirali za naše nove veterane?

Ako odgovorite na ova pitanja, slika će se usmjeriti i usmjeriti, ali problem neće riješiti. Zapravo su ta pitanja gotovo besmislena.
Zašto? ... jer je JEDNO samoubojstvo previše! Ponovit ću i proširiti radi pojašnjenja. JEDAN veteran iz SVAKOG ratnog samoubojstva jedan je previše.

Prava pitanja na koja se mora postaviti i odgovoriti su:
1) Kako možemo prepoznati one veterane koji su u riziku?
2) Kako možemo učinkovito pomoći veteranima u riziku?
3) Kako odmah implementirati pomoć braniteljima s rizikom i bez birokracije?

Osobno se ne pretvaram da imam sve odgovore. Nazovite me kapetanom očiglednim ovdje, ali vjerujem da odgovori počinju prevencijom. Ključno za to bila bi promjena funkcionalnog stava vojske i javnosti općenito o mentalnom zdravlju. Umjesto da članove službe s potrebama mentalnog zdravlja pretvore u odmetnike, oni bi ih trebali ozbiljno i ljubavnički „zasjesti“ potrebnom pažnjom koja im je potrebna. Ne bi trebalo biti stigme da se kaže: "Trebam pomoć!"

Američka vojska koristi procjenu rizika na svakom koraku u svakoj operaciji koju provodi. Zar to ne može biti uzor procjene i prevencije samoubojstva za sebe i ostale vojne službe?

Kad vojnik, mornar, zračni vojnik ili marinac napuste službu nakon što ih je tijekom rata kršten vatrom, zar ne bi trebala postojati stalna odgovornost za tu osobu kojoj je potrebna stalna pomoć? Navodno je tu krenula VA (Uprava za veterane). Nedavno je VA imala zadatak pružiti bezbroj usluga samoubojstava za veterane, ali nije im dodatno financirana.

Ovaj nedostatak sredstava sličan je vođenju rata bez metaka, i naglašava besmislenost oslanjanja na birokratski stroj.

Jedina riječ koja mi pada na pamet je IZLAZ. Želim vjerovati da se smanjivanju i uklanjanju samoubojstava u našoj veteranskoj populaciji mogu boriti samo veterani prošlih ratova i veterani tekućih ratova koji dopiru do ostalih potrebnih veterana.

Kako?

Biti zainteresiran za uho, pružiti ruku, biti simbol i uzor, aktivnim traženjem brata i sestre veterana kojima treba pomoć; volontiranjem vremena i energije i novca ako je potrebno, lokalno i na nacionalnoj razini.

Počinje s tobom i započinje sa mnom.
Pomozimo našim veterinarima koji danas povređuju, danas.

Upute Video: IZLAZ: poziv na samoubojstvo (Travanj 2024).