Anonimnost

• Svibanj 6, 2024

Anonimnost je, naravno, jedan od glavnih razloga zašto programi s 12 koraka djeluju. Većina nas nije u žiži javnosti da bismo morali sakriti svoju ovisnost, ali naši jednostavni svakodnevni životi mogu nam donijeti podjednako gnjev ako ne učvrsnimo svoje stajalište o tome koga bismo trebali ili trebali ne otkrivaju naše ovisnosti.

To je možda 21. stoljeće, ali ne svima misli u sadašnjosti. Zbog toga spominjem otkrivanje našeg oporavka, a ne otkrivanje naših ovisnosti. Da sam žena koja se kladi, postavila bih okladu zbog činjenice da je većina od nas, prije našeg programa oporavka, mislila da bi gledanje grupe ovisnika bilo poput zavirivanja u utočište za beskućnike. Dakle, ako smo mislili da riječ "ovisnik" ima negativnu konotaciju, pomislite što mora proći kroz normijin um! Priznao sam svoju ovisnost kad sam uzeo prvi korak. Ako imam potrebu ili želju da kažem bilo kome o svojoj ovisnosti, kažem im da sam u AA-u i da sam na oporavku ili da sam alkoholičar koji se oporavlja. Ključna riječ je "oporavak / oporavak". Nekako to odmah uklanja mentalnu sliku ili čak i stigmu vezanu za našu ovisnost, posebno kao žene.

Otkrivanje našeg oporavka vjerojatno je jednako osobno kao i odabir sponzora. Svatko od nas ima svoje razloge i kao i sve drugo u programima oporavka, nema pravila. U zajedništvu moramo koristiti zdrav razum i savjete naših sponzora ili drugih. Mnogi novosađani postaju zabrinuti zbog "dijeljenja" vlastitih dobrih vijesti i ne mogu dočekati da to kažu svima. Jednako toliko mnogi svoj oporavak drže privatnim i ne govore čak ni članovima obitelji da su u oporavku. Je li jedno ispravno, a jedno pogrešno? Nikada ne postoji zlo ako ne nanesemo štetu ili potencijalno naudimo drugoj osobi i moramo biti oprezni oko štete sebi.

Moje osobno iskustvo bilo je prvo reći ljudima koji su mi najbliži. Među njima su bili moj muž, dvije kćeri i moja sestra. Moja obitelj, obitelj muža i moji najbliži prijatelji žive na srednjem zapadnom i istočnom primorju, pa selektivnost nije bila problem. Postoji još jedan par kojem sam se povjerila samo zato što su bili moji prijatelji. Također sam znala da će u potpunosti shvatiti jer je majka moje prijateljice alkoholičar koji trenira i to će uvijek biti. Na kraju sam rekao svojoj obitelji kad sam ih imao priliku posjetiti. Govoriti svim tim ljudima bila je mudra stvar za mene. Oni su neprekidni izvor ljubavi i podrške.

Ipak postoji i druga strana moje priče. Moji zetovi ne znaju, niti moji poslovni suradnici ili prijatelji (naravno, izvan zajedništva, naravno). Volio bih misliti da svijet ne prosuđuje, ali radi i zbog vrste posla koji obavljam, mislim da ne bi bilo u mom najboljem interesu da svoj oporavak podijelim kolegama. Svekrva i prijatelji su drugačija priča. Vidite, baš me nije briga. Moj muž to radi. Ne znam je li on stalo do mene ili za svoje, ali nije bitno. Izuzetna mi je podrška u svim fazama mog oporavka, tako da ako kažem nekome smeta, mogu to poštovati. Istaknuo je poslovnu zajednicu pa bi moj oporavak mogao biti potencijalna šteta.

Svi imamo svoje razloge. Mislim da je pravi ključ za odluku da li ćete nekome reći ili ne, kako se osjećate iznutra. Ako smatrate da čuvate tajnu, možda bi bilo dobro da je samo kažete kakva jest. Po svemu sudeći druga će osoba biti oduševljena, a ne iznenađena iako smo mislili da smo prevarili sve! U zajedništvu imam jako dragu prijateljicu koja majci nikada neće reći. Nisam to shvatio u početku, ali majka joj je starija, živi stotinama kilometara dalje, potpuno je presudna i što bi onda trebalo biti poanta? Postoje i oni kojima je neugodno kad dijelimo vijesti o oporavku. Ne možete uzeti njihov popis, ali morate se zapitati o čemu se radi. Krivnja?

Jedan pozitivan aspekt svega toga je što ne moramo ništa otkrivati ​​novim ljudima koje sretnemo. Ne mislim ni na to. Društveno, jasno mi je da ne pijem. Nitko me nikada nije pitao zašto i ako jesu? Pa, odgovor je: "Ne znam".

Posljednja riječ o otkrivanju oporavka i ovisnosti koja je povezana s tim jest da uvijek postoji trenutak kada u mom umu nema sumnje hoću li podijeliti svoju priču ili ne. Kad je nekome potrebna potreba, moja je odgovornost podijeliti poruku; naša je odgovornost da dijelimo poruku. Ne radi se o meni / nama. Bez obzira gdje se nalazite, 30 dana ili 30 godina, možete posaditi sjeme nade.

Namaste”. Neka pješačite u miru i skladu.

Upute Video: Top Lista Nadrealista - Anonimnost (Anketa) (Svibanj 2024).