Zašto radimo ono što radimo
Koja je naša svrha raditi stvari koje radimo svaki dan? Zašto donosimo odluke koje donosimo? Ima li što dobiti? Da li to koristi nama ili nekome drugom? Uvijek postoji razlog zašto radimo ono što radimo. A, u tome uvijek postoji razlog kako radimo ono što radimo.

Biste li rekli da neke stvari radite spremnije kada se tiče nekoga koga volite? Biste li rekli da ste spremniji prijeći kilometražu kad znate da imate uloženog interesa za ishod? Bilo bi lijepo kada bismo sve učinili kao da se to čini Bogu. Ali nažalost, često smognuti nad ovom točkom u Svetom pismu i nalazimo kako stvari činimo bezobrazno, a ne cijelo srce.

Ne mogu ni početi brojati koliko sam stvari bezobrazno radio. Molim Oca da mi oprosti. Doista je važno radimo li nešto od srca ili radimo nešto samo da bismo to radili ili s tim riješili.

U onome što radimo u životu jasno možemo vidjeti razliku u onome što smo od srca napravili i onome što smo učinili samo da bismo to riješili. Kakva bi ogromna razlika bila kad bismo počeli raditi SVE stvari, prema Gospodinu, a ne kao čovjeku.

Zamislite da radite i radite stvari kako biste udovoljili Gospodinu, umjesto da samo obavljate svoj posao, jer to se traži od vas. Što ako pristupite svom poslu sa znanjem i stavom da je Bog bio tamo i gledao vas? (Istina je da jeste.) Što ako, umjesto da pokušavate samo proći kroz zadatke, to učinite kako biste mogli ugoditi Bogu? Umjesto da na to vidite da ispunjava zadatke za svog poslodavca; shvatite da radi posao koji bi bio ugodan Bogu; kao da te je on ocjenjivao na kraju dana.

Doista se razlikuje u stvarima koje radimo kada znamo kome to radimo i zašto. Ja sigurno znam da ako zaista ne volimo osobu ili do neke osobe uopće nije stalo, obično ne dajemo najbolje od sebe.

To je potpuno pogrešan stav. Nije važno slažemo li se s nekim ili ne; ili čak ako nam se osoba sviđa ili ne; kad imamo zadatak pred sobom i pozvani smo nešto poduzeti, uvijek bismo trebali dati sve od sebe, cijelo vrijeme bez obzira na to za koga se i za što se radi.

Na ovom svijetu postoji bezbroj stvari koje nam se neće svidjeti, s kojima se nećemo složiti i kojih se možda samo gadimo. Ipak, to nas ne opravdava i radimo najbolje što možemo; biti predstavnik ovdje, na ovoj zemlji Nebeskog Oca.

Odgovorni smo za primjer. Moramo raditi ono što radimo usprkos preprekama i prijetnjama koje nam dolaze na putu. Ne smijemo zaboraviti da radimo ono što činimo kako bismo odali čast Bogu, a ne da bismo udovoljili čovjeku. Određeni smo za određeno djelo u Kristu. I pokazati ljubav Božju svim ljudima; biti sol u zemlji; svjetlost koja svijetli usred tame.

Mnogi od nas postali su očarani svijetom i načinom na koji rade, i ne nalazimo najbolje u svemu. Smatram to istinitim čak i kad je riječ o službi u crkvi. To nije samo stvar svijeta, već i crkva.

Izgubili smo revnost za Kristom i postali ljudi molitelji i samoiskreni. Radimo ono zbog čega se osjećamo dobro ili ono što čini da se netko drugi osjeća dobro. Izgubili smo dušu, svoj identitet u pokušaju da ispunimo standarde koje je postavio čovjek. I čineći to, osakatili smo svoj odnos s Ocem. Postali smo gluhi, glupi i slijepi. I ne bismo mogli dovesti osobu do Krista da smo pokušali.

Kad su naši motivi da prvo ugodimo Bogu; tada se vodi svaka druga briga koju imamo. Bog to kaže u svojoj riječi ...

Zašto radiš ono što radiš? je li samo postići ono što možeš, ili je činiti ono što te Bog pozvao da učiniš; biti svjetlo u svijetu tame; biti vođa i voditi ljude do spoznaje tko je Bog?

Nismo svjesni da kada stvari činimo Bogu to postavlja presedan za naše živote. Postavlja presedan našem karakteru i hodu o kojem tako često razgovaramo. Češće ljudi se sjećaju naših postupaka više nego što kažemo. Možete osvojiti dušu za Krista ako to radite češće nego da kažete.

Mnogo sam stvari koje radim ono što tijelo ne želi učiniti, ali moj duh, moje srce, nastoji ugoditi Ocu. Davno sam shvatio da nisam na ovom svijetu samo zbog sebe. Bog me poslao ovamo sa zadatkom, a ja moram učiniti sve što me Bog pozvao da učinim da se ne vratim sama kući.

Nisam vlastita osoba. Doneli su mi cijenu. Dragocjena Krv Isusa Krista. Kako mogu besramno sjediti, stenjati i žaliti se kad znam da bi stvari mogle biti još gore, bez ljubavi Božje ljubavi na moj život? Kako mogu sjediti i držati zatvorena usta, znajući što znam o Gospodinu?

Ne mogu ono što radim sebičnim srcem ili sebičnim motivom i očekujem da će Bog i dalje blagoslivljati moj život. Da - darovi su bez pokajanja. Da - Njegova milost traje zauvijek.Ali njegova milost nije nešto što bi trebalo uzeti zdravo za gotovo. Dugujem Bogu da živi svoj život, da radim ono što radim, kao prema Njemu. Zašto? Jer znam da čovjek može i razočarati, ali moj Bog ostaje zauvijek. Ne mijenja se. Dakle, ako se odlučim ugoditi Bogu, činiti ono što radim, kao Njemu; tada neću trpjeti razaranje kad čovjek ne održi svoju riječ. Neću pasti u očaj kad se stvari koje je čovjek obećao nikada neće dogoditi. Naučio sam da će trajati samo stvari koje činite za Gospodina. I da je najvažnije samo Božje mišljenje. Jer u svemu mora biti prvi. A ako učinim ono što činim da mu prvo ugodim; onda bez obzira na to što čovjek čini; Nikad neću biti razočaran ili iznevjeren. Jer moja nagrada dolazi od Gospodina.

Upute Video: RADIMO ZADACU SA ANGELINOM (Svibanj 2024).