Pilule za trijezan život?
Prije oporavka teško mi je bilo gledati ili čitati bilo što o ovisnosti ili o ovisnicima, općenito. Bio sam u poricanju. Nisam htjela vjerovati da sam negdje prešla crtu i nisam drugačija od onih siromašnih, patetičnih ovisnika prikazanih u svim oblicima medija. Vidio sam previše razlika jer još nisam naučio prepoznati sličnosti. Najviše nisam mogao čitati ili gledati iz straha da bih mogao vidjeti sebe.

Budući da sam u programu oporavka u 12 koraka, čini mi se da ne dobivam dovoljno svih medija u posljednje vrijeme zbog ovisnosti. Bez davanja konkretnih referenci, vjerujem da sam pročitao svaki autobiografski memoar napisan od strane ovisnika, ponovno posjetio filmove u kojima su središnje figure ovisnici, u potrazi za ozbiljnim gledanjem ovisnika o novim emisijama na TV-u, i da, čak obratite pozornost na zastrašujuće, zarazne živote mnogih hollywoodskih seta. Svi su ti ljudi poput obitelji. Pozdravljam se kad okreću život i žele plakati kad to jednostavno ne shvate.

Medijske prezentacije zasigurno su povećale svijest javnosti o učinku droga i alkohola ne samo na ovisnika, već i na njegovu obitelj i prijatelje. Dobra vijest je i da se javnost konačno uvjerava da su ove vrste ovisnosti klasificirane kao bolest mozga i da ih treba tretirati kao takve.

Pa zašto se onda osjećam pomalo uplašeno? Duboko sam zabrinut što se posljednji fokus stavlja na liječenje bolesti prvenstveno lijekovima. Predlažu se programi oporavka za one koji uzimaju lijekove, ali moja briga je da se oporavak lijekovima čuje sve što ljudi žele jer to je sve što žele čuti. Oni koji su već na oporavku mogu jasno vidjeti opasnosti ovisnika ako vjeruju da će lijekovi biti rješenje. Nakon što ovisnik osjeti davanje lijekova djeluje, može vjerovati da ovisnost opada (poput takvog "ružičastog oblaka", iskustva) ili da nema potrebe za bilo kojom drugom vrstom terapije izvan liječničke ordinacije. Mnogi ovisnici koji su već na lijekovima kao dio svoje terapije, možda nemaju odgovarajuće osiguranje ili njihovo osiguranje možda neće nastaviti liječiti po propisanim lijekovima. Što onda?

Nisam liječnik. Nisam znanstvenik niti sam farmaceut. Mislim da je fantastično da se lijekovi mogu dati suzbiti žudnju i pomoći ovisniku da započne oporavak. Zabrinut sam što prosječna osoba može vjerovati da se ovisnosti „izliječe“ lijekovima. Čak sam pomislila da sam možda ljubomorna jer moram oporaviti staromodan način! Staromodan način bio je program oporavka u 12 koraka koji je zahtijevao iskrenost, otvorenost i spremnost, sastanke, suočene s mojim manama, molitvom, meditacijom i služenjem.

Znanost će i dalje činiti velike korake prema razumijevanju fiziologije ovisnika i razvijati još naprednije lijekove. Vidim veliku korist u svemu tome. Ali, molim vas, ne zaboravimo ličnost, iskustva i ponašanje koji su imali mnogo veze s formiranjem ovisnika kakav je danas. Nisam protiv lijekova, ali samo ako su dio solidnog programa oporavka. Lijekovi nam mogu pomoći da budemo čisti i trijezni, ali mogu li nas naučiti živjeti život po životnim uvjetima? Javite mi da li postoji pilula za to!

Namaste”. Neka pješačite u miru i skladu!


Upute Video: Život u Srbiji iliti PiLuLe za LiLuLe (vidi opis) (Svibanj 2024).