Pitanje vjere

• Svibanj 3, 2024

To je dokumentirano: Dok se ljudi bliže zlatnim godinama, njihove se misli počinju okretati njihovoj smrtnosti. Vjerska pitanja su manje borbena i više argumentirana. Bitke se biraju pažljivo, a ne sve što se hvata. Ne radi se o tome koja je "religija" ispravna. To se tiče vjere, barem ovog Zlatnog Agera. A ako ja mislim na ovaj način, mora postojati i drugi, jer nijedna ideja nije nova koja se prije nije razmišljala u nekom obliku.

Ne kažem, "Ja sam religiozan." Kažem: "Ja sam žena vjere." Volim misliti da sam žena duboke vjere, ali u ljudskosti pronalazim svoje mane. I drago mi je što znam da me Bog, moj Otac, ljubi unatoč sebi. I volim misliti da sam strpljivija i suosjećajnija s mlađima među nama koji još nisu dosegli svoje srednje ili starije godine.

Neki prijatelji pisaca, i srednji i Zlatni Ageri, razgovarali su o svojim „muzama“. Čak su ih opisali. Na pitanje kako znaju njihovu glazbu, odgovorili su: "Jednostavno znate." Gdje je, dakle, moja muza? Zašto ne prepoznajem nju ili njega? Njihovi čitaju poput dijelova pripovjedačke fikcije ili kreativne non-fikcije stvorene da im daju mentalnu sliku koja im pomaže da se discipliniraju, natjeraju ih da sjede za svojim stolovima i pišu ono što namjeravaju napisati. Hm. Nemam takvu mentalnu sliku. Znači li to, dakle, da sam ja svoja muza?

Vjera je za mene slična priroda. Vjera je povjerenje u nekoga izvan sebe. Pa ipak, kako sam dugo (i dugo) mislio da je svačiji koncept vjere isti kao moj? Je li mi pomogla da vidim to doba "zrelosti"? Iznenadilo me kad sam prvi rekao da je jedan istinski i živi Bog "ona."

Moja je vjera u "Njega", mog nebeskog Oca, iako postoje ljudi koji me pitaju kako mogu vjerovati u to što je čovjek manipulirao. Nismo li započeli s Majkom Zemljom? Moja vjera je u odnosu otac-kćer, osobni odnos s Bogom. Ovo je slika koja je zasađena duboko u mom umu i duši. Ovo je slika koja me tješi kad sam okružena tamom i nevoljama koje prijete da me nadvladaju. I iako sam uvijek tako osjećao, najbolje bih to mogao definirati u "zreloj dobi".

Otac bezuvjetno voli svoju djecu. To ne znači da ne drži očekivanja za svoju djecu. To ne znači da djeca neće ili ne trebaju biti disciplinirana. To znači da bez obzira na to što rade, on ih voli. Dobar otac osigurava svoju djecu, svoju obitelj. On naporno radi i žrtvuje se za njih da bi imali ono što trebaju ... ne uvijek ono što žele, već ono što trebaju. Zauzvrat, njegova djeca ga bezuvjetno vole, poštujući ga jer je njihov otac; poštujući ga jer ih je uveo u ovaj svijet i čini najbolje što se može brinuti o njima.

Čini mi se da je odnos vjere s Bogom jednostavan. Ne trebam ili ne želim komplicirati. Poput kralja Salomona, tražim mudrost i znanje. Poput kralja Davida, ja sam ljudski i kratko mi pada. Poput kraljice Ester, želim zaštititi svoje najmilije. Ali kao i Haggar ponekad se osjećam prezirano, zavidljivo, mrženo i prezirano. Ipak postoji utjeha u nježnom dodiru mog ljubljenog brata Isusa, koji je rekao da je najveća zapovijed voljeti svoga Boga svim srcem, svom dušom i svim svojim umom. Druga zapovijed je takva. Volite bližnjega kao što volite sebe.

Ljubav prema sebi nije sebičnost. Ljubav prema sebi vodi brigu o sebi, tako da ćete biti u mogućnosti voljeti i voditi brigu o drugima, u kojoj god životnoj fazi bili. Zašto toliko mnogo nas to ne razumije dok ne dostignemo svoju "zrelost", naše "zlatno doba"? Ili ga možda sasvim propustiti? Kao Golden-Ageri, naša mudrost potrebna je onima koji nas slijede. Imamo važnu ulogu koju treba ispuniti. Blagoslovi za ostvarenje uloge u vašem malom djeliću svijeta.

Upute Video: ORIGINALNOST VJERE ISLAMA - dr. Safet Kuduzović, prof. (Svibanj 2024).