Dobro je biti kralj
Postoji stara izreka - "Budalo me jednom, sram te bilo, budala me dvaput, sram me!"

Pa, američka javnost ponovno se zavara. Sram ih bilo.

Prema sumnjanju ekonomista iz Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja (koji zvuči kao povratak starom Sovjetskom Savezu), najduža američka recesija od Velike depresije službeno je završila u lipnju 2009. godine.

Recite to nezaposlenima. Prema posljednjim podacima, danas je više ljudi bez posla nego što je bilo kad je recesija "završila".

Moje jedino žaljenje je što ekonomisti iz Nacionalnog zavoda za ekonomska istraživanja nisu među onima bez posla.

Otkako je recesija "završila", više Amerikanaca je otišlo u siromašnu kuću nego što je izašlo iz nje. Ne samo da im nedostaje radnih mjesta, već i vrijednost njihove imovine neprestano pada.

Ako se pogleda vrijednost portfelja domova i dionica Amerikanaca u posljednjih nekoliko godina, to je pad od 25,7 posto od lipnja 2007. do najnovijeg nivoa.

Brojka je pala sa 65,8 trilijuna na 48,8 bilijuna dolara, što je pad od gotovo 17 trilijuna dolara! Nije ni čudo što većina ljudi ne osjeća da je recesija za njih gotova.

Ali ne brini, Ameriko. Wall Street je zdrav kao i uvijek i bankari su veseli. I oni imaju svako pravo biti.

Čvrsti međunarodni bankarski propisi, takozvani Basel III, u potpunosti su potopljeni. "Novi" propisi i dalje ne bi podigli crvenu zastavu ako se Lehman Brothers danas rasprsne.

I nikakve druge značajne promjene u načinu na koji funkcionira Wall Street ne dolaze. Evo nekoliko primjera.

Wall Street može nastaviti slobodno proizvoditi toksičnu imovinu poput hipotekarnih vrijednosnih papira koji su zamalo srušili globalno gospodarstvo.

U ostatku svijeta imaju proizvod nazvan "pokrivene obveznice" koji su mnogo sigurniji. Nazivaju ih "pokrivenim" zato što su zajmodavci koji udružuju, pakiraju i prodaju te vrijednosne papire prisiljeni zapravo držati "kožu u igri". Banke su obvezne zadržati temeljne zajmove u svojim bilancama, a ne bacati ih na neke nesumnjive treće strane.

No, Wall Street snažno se protivi pokrivenim obveznicama i one neće biti izdane ovdje. Na kraju krajeva, zašto bi banke trebale biti odgovorne za zajmove kada mogu ostaviti američke porezne obveznike da drže torbu?

Pogledajte i razliku između toga kako su Sjedinjene Države spasile svoje banke i Švedska to učinile u 1990-ima.

Švedska nije samo izbacila svoje banke time što je vlada preuzela loše dugove. Banke su izdvajale koncesije prije pisanja čekova.

Banke su morale otpisati gubitke i izdavati potjernice vladi. Zbog toga su banke bile odgovorne. Vlasnici bankovnih dionica i obveznica plaćali su cijenu kao što su trebali. U međuvremenu, ovdje u SAD-u, vlasnici bankarskih obveznica nisu platili nikakvu kaznu i bili su isplaćeni u cijelosti.

Nije ni čudo što je konačni trošak švedskog jamstva njegovog financijskog sustava iznosio samo 2% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ovdje u SAD-u smo na potrošnji već potrošili 15% -20% našeg BDP-a, a troškovi i dalje rastu.

Postoji još jedna razlika između Europe i SAD-a. U Europi su nesretni dioničari izbacili šefove mnogih velikih banaka.

Ali ovdje u SAD-u, dioničari vrlo malo govore o tome kako tvrtka vodi svoj posao. Tako su gotovo svi izvršni direktori koji su bili na mjestu i pomogli uzrokovati financijsku krizu još uvijek na mjestu i nastavljaju prikupljati desetke milijuna dolara odštete.

Da, dobro je biti kralj ili bankar s Wall Streeta. Bez brige o nezaposlenosti u izvršnim uredima na Wall Streetu.

Upute Video: Dr Kenan Crnkić - Ko zna zašto je to dobro (Priča - Kralj i sluga)? (Svibanj 2024).