Djeca, poštovanje i nepoštovanje

• Travanj 26, 2024

Prvo, neka mi kažu da ako odrasla osoba očekuje da će ih dijete poštivati, tada odrasla osoba mora naučiti dijete što znači poštovanje djeteta. Djeca ne dolaze automatski sa znanjem poštovanja. To je nešto što se uči, baš kao i sve ostalo u životu. Neki ne vjeruju da dijete zaslužuje poštovanje. Ne slažem se. Poštovanje je nešto što sva ljudska bića zaslužuju.

Mnogo djece se svakodnevno zlostavlja. Poštovanje se ne uzima u obzir, jer su oni puko dijete. Često se zlostavljanjima kaže da šute jer su djeca. Rečeno im je da ih odrasla osoba ne mora poštovati jer su djeca. S njima se postupa kao da su njihova mišljenja, misli i osjećaji malo važni. Mnogo djece svakodnevno ne poštuju odrasle osobe koje ih seksualno maltretiraju, govoreći im da to ostanu tajna. Roditelji ih ne poštuju i kažu im da ih tuku zato što ih vole. Ne poštuju ih odrasli ljudi koji im kažu da su zaslužili kaznu koja im je dana.

Mnoga djeca se ne uzimaju ozbiljno u svojim mislima i mišljenjima. Kako mi kao društvo uopće možemo početi pretpostavljati da će naša djeca odrastati učiti poštovanje ako im zauzvrat ne možemo pružiti poštovanje. Hoćemo li samo pljunuti da djeca ne zaslužuju poštovanje jer su djeca? Neki mogu pomisliti da će djeca naučiti poštovanje i onda kad postanu, mogu dobiti poštovanje. Djeca zaslužuju poštovanje jednako kao i sljedeća osoba.

Oni zaslužuju poštovanje odraslih u svom životu. Oni ne probijaju vreće, udaraju daske, predmete, stvari, meta našeg gnjeva itd. Oni su ljudska bića, sa stvarnim srcima, umom, duhovima i dušama. S vremena na vrijeme, bio sam svjedok odraslih koji su rezali pred djetetom koje je stajalo u redu u trgovini, uključujući moju djecu. Ali, vidite, ja sam drugačija. Neću stajati kraj sebe i gledati odrasle osobe kako to rade svom djetetu. Uljudno ću otići do odraslih, napomenuti da je njihovo dijete koje čeka u redu iza njih, a oni trebaju ići na stražnju stranu. Samo što su dijete, ne znači da nisu vrijedni poštovanja.

Djeca zaslužuju poštovanje starijih, slušajući njihove osjećaje, misli, mišljenja i brige za svoje dobro. Oni zaslužuju poštovanje svojih staraca jer su ljudska bića i dostojni su istih poštovanja koje odrasli često zahtijevaju od njih. Kako će dijete naučiti što je u ovom svijetu ispravno ili pogrešno? Da li jednostavno trebaju prihvatiti ono što kažemo da je ispravno ili pogrešno i da ne misle za sebe? Odrasli trebaju odvojiti vrijeme kako bi poslušali strah svog djeteta. Moraju im odvojiti vrijeme da kažu djetetu obrazloženje svog opasnog ponašanja.

Ne kažem da roditelji ne smiju disciplinirati svoju djecu. Ja discipliniram svoj zdrav način. Ne pljujem, jer prema meni to ne poštuje njihov osobni prostor i njihovo tijelo. Špricanje sada znači potpuno drugačiju stvar nego što vjerujem da je to prije godina. Trenutno mnogi roditelji upotrebljavaju drhtanje kao brzo rješavanje problema. Dijete ne uči poštovanja prema roditelju, već straha.

Ne vjerujem da poštivanje drugog znači biti vratar. Ni ja ne vjerujem da se zahtijeva traženje poštovanja. Naprotiv, poštovanje nas samih diktira da ne budemo vratari za ćud i zahtjeve drugih. Kad netko zahtijeva naše poštovanje, to više nije poštovanje, već strah, moć i kontrola. Mnoga će djeca učiniti sve što se od njih traži, jednostavno zato što se boje te osobe. Dijete nikada ne bi pomislilo reći nešto što bi ih moglo iritirati ili ljutiti. Međutim, činjenica da dijete šuti i radi ono što odrasla osoba traži od njih dokazuje da to nije iz poštovanja, već se boji da bi moglo razočarati roditelja ili primiti oštrinu svog gnjeva koja se pokazuje kroz nasilne riječi i radnje.

Međutim, poštovanje koje se zaslužuje dolazi vrlo nježno i tiho. Ne dolazi s navijačkom bukom i pohvalama. Sasvim je iskreno. Kad dijete nekoga poštuje, to proizlazi iz unutarnjeg divljenja njemu. Dolazi zbog njihove povezanosti s djetetovim srcem. Ako osoba treba vremena da dijete nauči kroz primjere, a ne naredbe, shvatit će da ih dijete poštuje. Ne znači reći da ako osoba ne čini takve stvari, onda ne zaslužuje poštovanje. To nisam ono što kažem. Kažem, međutim, da ako osoba uči dijete suosjećanju i nježnosti ili ih sluša i daje odrasloj nepodijeljenu pažnju, tada postoji poštovanje koje se između dviju individua postupno jača. Moje je uvjerenje da se poštovanje nikad ne može tražiti. To je zaradio. Postoje roditelji koji zahtijevaju poštovanje. Kažu stvari poput: "Ne plači ili ću ti dati da plačeš!" Drugi će roditelji reći svojoj djeci: "Ako ovo ne učinite SADA, onda ću vas udariti!" Popis se nastavlja, ali glavna stvar ovdje je da to nije istinsko poštovanje. To je strah i strah ne rađa poštovanje.

Suština je da bismo trebali izdvojiti vrijeme, bilo da smo roditelj, učitelj, prijatelj, tetka, ujak, savjetnik itd., Da podučimo dijete koje je uključeno.Ako se dijete osjeća negodovanjem, možda pokušajte s njima razgovarati pojedinačno. Međutim, u procesu razgovora s njima postupajte s njima kao s pojedincem kakav jesu. Moj je prijedlog da im odate jednako poštovanje koje i vi želite od njih. Poslušajte što imaju za reći i kako se osjećaju. Poslušajte njihove brige. Nakon što čujete njihove osjećaje i zabrinutosti, obavijestite ih svoje. Kako god, pokušajte ne vikati ni tražiti. Ako odlučite vikati ili zahtijevati poštovanje od njih, doista će vas poštovati, ali ne na profesionalnoj ili istinitoj razini. Umjesto toga, bit će na razini kojom vlada i kontrolira strah.

Upute Video: Ne poštuje me jana ni čojk ni djeca ni niko ! (Travanj 2024).