Zašto volim NFL, ali više volim fakultetski nogomet
Volim nogomet. Obožavam natjecanje, suparništva, velike hitove i raspucavanje. Volim sjediti na svom kauču i vrištati na televizoru, a volim sjediti u odjelu za ispiranje nosa na stadionu i vrištati na suce zbog 'loših poziva' koje su obavili dok su moje (očigledne) oči orlova 'jasno' vidjele pogreške koje su napravile tisuće tisuća metara dalje.

Već veći dio života bio sam nogometni fanatik (barem u dobi od 9 ili 10 godina). Otac je volio nogomet i naučio me voljeti i poštovati igru ​​kao malo dijete. Naučio me da je odanost timu jednako važna kao i bilo koji drugi aspekt. Imam jednog favorita na faksu. Ja sam neumoran. Kad pobijede, osjećam se kao dio "tima pobjednika" i prvi sam povikao "pobijedili smo." Kada izgube, poraz se osjeća navijačem ovog navijača kao što je to slučaj s onima dječacima koji su tek napustili teren spuštenih glava i nadanja.

Državna nogometna liga ima drugačiji osjećaj za mene. Imam svoje omiljene timove. Promatram s intenzitetom i pratim svoje omiljene igrače kroz cijelu karijeru. Jedna od glavnih razlika između fakultetskog i profesionalnog nogometa, za mene osobno, je moja nepokolebljiva posvećenost istom timu fakulteta, ali ipak sposobnost navijanja za omiljene igrače (od kojih su mnoge bivše zvijezde u mojoj omiljenoj školi NCAA), bez obzira na sastav tima u NFL-u. Kažem da imam 'najdražu' NFL ekipu i oduševljena sam kad pobijede i uzdrmaju kad izgube. Ali moji "drugi" pobjednički timovi dana i statistika koja je 'tako-tako-tako' iznervirala mogu me brzo razveseliti. Samostalne emisije u NFL-u (mislim da su Terrell Owens i Ocho Cinco) same po sebi su zabava i da će me stalno pratiti gledajući ekipe koje bih inače potpuno zanemario. NFL je za mene "zabava". Ja navijam za svoje omiljene ekipe i igrače. Cijenim natjecanje, pratim današnje predstave i pratim statistike mojih omiljenih igrača.

Ali ... fakultetski nogomet. Naziv "College GameDay" dovoljan je da me uzbuđuje. Boje moje ekipe su ratne boje. Quarterback statistika i "Jeste li vidjeli ovo trčanje?" razgovori me otpuštaju na načine koji će vjerojatno omamiti ljude koji me poznaju samo na profesionalnoj razini. Ja sam neumoran. Voljeti moju omiljenu ekipu gotovo je izjednačeno sa zanosom timova koje volim ... oh, a tu su i timovi koje volim! Imena nekih trenera na fakultetu mi ključaju u krvi. Imao sam svoj dio "smeća" s prijateljima i obitelji koji navijaju za rivale mog tima. Moj suprug i ja smo obožavatelji zasebnih timova, vjerojatno dva najveća rivala u povijesti nogometnog fakulteta. Dan na kojem se te škole sastaju svake godine često se završi napuhanim egovima i malo razgovora na kraju igre.

Fakultetski nogomet govori o adrenalinu, natjecanju, talentu, napornom radu i odanosti navijača. Bolja momčad ne mora nužno pobijediti, pogotovo kada se suoče sa suparnikom kao gostujući tim, utopljen zaglušujućim zvukom 50.000 ili više vrisnućih navijača. Samo zastrašivanje može uništiti samopouzdanje talentiranijeg tima višeg ranga. Nogometaši sveučilišta imaju ljubav prema nogometnoj igri za koju se bojim da se brzo gubi u 'poslovnim' poslovima profesionalnog nogometa. Žive i udišu nadu i sanjaju o igranju u NFL-u. Pokreću ih navijači, ljubav prema nogometu, čisti talent i očajna potreba da dokažu da su dostojni svog početnog položaja i šanse na NFL draftu.

Ako je nogometna sezona, u profesionalcima ili na faksu, svakodnevno ćete me naći "pričam o nogometu". Kad bismo sjeli i razgovarali o igrama dana, vjerojatno biste brzo shvatili koji su moji favoriti i koji timovi najviše poštujem. Nogomet je, kao što sam čuo cijeli život, religija. A ja ponosno 'obožavam' na mreži tijekom čitave sezone.

Upute Video: Randy Pausch Last Lecture: Achieving Your Childhood Dreams (Svibanj 2024).