Moralni relativizam i Biblija

• Travanj 30, 2024

Kad se pojave pitanja moralnog imperativa, imam prijatelja koji voli da se u šali informiše da me kao ateista ne veže nijedan moralni kodeks i da stoga mogu raditi sve što želim. Ako me nervira kolega, slobodna sam ga zabiti u leđa ili ga udariti automobilom, iz razloga prijatelja. Isto tako, ako susjed posjeduje kuću ili vozilo za kojim žudim, slobodan sam to uzeti za sebe. Što se tiče održavanja subote svete, očito smo ja i drugi ateisti jedini koji mogu raditi na taj dan (zbog čega se postavlja pitanje zašto toliko hrišćana radi nedjeljom). Prema mojem prijatelju, ateisti su slobodni ponašati se sebično jer se ne boje odmazde Božje.

Jedna stvar koja me smeta u ovom obrazloženju je implikacija da je izvor ljudskog morala poslušnost autoritetu i strah od kazne. Pa ipak, činjenica da pravimo razliku između zakonitosti i morala pokazuje da autoritativno izgovaranje samo po sebi ne čini i djeluje moralno ili nemoralno. Da je tako, činjenica da imamo zakone protiv djela poput ubojstava i krađe i da su oni koji su uhvaćeni u vršenju tih djela kažnjeni, bila bi dovoljna da mi i drugim ateistima pružim obvezujući moralni kodeks. Ali jasno da nije. Iako zakoni često odjekuju dubokim moralnim uvjerenjima, postoje mnogi slučajevi u kojima oni to nisu. Povezanost zakona i morala daleko je apsolutna.

Čak ni tvrdnja da Božje postojanje izvan vremena i prostora osigurava da je moral apsolutni ne drži vode. Za nekršćane, mnogo toga što prolazi za moralno ponašanje u Bibliji nas ostale doživljava kao nemoral ili moralni relativizam. "Ne ubijaj", zapovijeda Bog. Ipak, Biblija je prepuna ubojstava koje je on ili u njegovo ime osudio, uključujući ubojstva prvorođenih sinova Egipta. Namjerno ubijanje novorođenčadi jer su potomci ljudi s čijim se vođom ne slažete, ujedno je i ubojstvo i kažnjavanje krivice udruživanjem. Čini se da se definicija ubojstva razlikuje u skladu s Božjim ćudima.

Isto se može reći i o incestu, koji nije zabranjen do Mojsijevog vremena. Nadalje, ono što je definirano kao grijeh mijenja se nakon pada Adama i Eve i opet nakon Novog saveza. Ali možda je najuvredljiviji primjer moralnog relativizma činjenica da Bog ne drži one krštene u kršćanskoj vjeri istim moralnim kodom kao i one koji to nisu. Za nekršćanina, činjenica da oni koji vjeruju i prihvataju Isusa kao svog Spasitelja doslovno se mogu izvući s ubojstvom, dok bi mi ostali bili osuđeni na pakao za još manje, ne izgleda ništa neopravdano. Ne bismo se ustručavali kritizirati nacionalni kazneni sustav koji je oslobodio zločince koji su bili prijatelji i zakleo se za vjernost predsjedniku, a ostale je ostavio da trunu u zatvoru, pa na temelju čega bi Božji kazneni sustav smatrao pravednijim?

Ne samo da biblijski moral varira, već također podržava ponašanje koje danas smatramo grubo nemoralnim. Nakon stoljeća racionaliziranja djela tretiranja drugih ljudi kao vlasništva bez ikakvih vlastitih prava, sada se ropstvo moralno odriva. Činjenica da Biblija ne samo da dopušta već i uređuje ropstvo krši naš vlastiti osjećaj moralne prosudbe, kao i Zlatno pravilo. S druge krajnosti, Biblija vrlo često primjenjuje kaznu koja daleko nadilazi zločin, uključujući smrtnu kaznu za rad subotom ili za dijete koje proklinje roditelja.

Kršćani su dobri u racionaliziranju ovih nedosljednosti, ali ih ne bi trebalo racionalizirati ako biblijski moral u prvom redu bude dosljedniji. Zapravo je biblijski moral dovoljno dvosmislen da čak i među biblijskim učenjacima postoji višestruka tumačenja. Uz moralni kodeks koji je toliko teško razumjeti i slijediti, kakav smisao tvrdi da je kršćanski moral apsolutni?

Bez obzira na to želi li moj prijatelj vjerovati ili ne, vjerovatno je da su ateisti moralno odgovorni kao kršćani. Iako ateisti možda nemaju knjigu pisama koja bi se savjetovala o moralnim pitanjima, većina ateista vođena je humanističkim načelima i nastoje koristiti logiku i razum, a ne prekomjerne apele na autoritet ili osjećaje pri donošenju moralnih odluka. Ukratko, oni koji podupiru kršćansku vjeru više nisu dužni slijediti neki određeni moralni kodeks od nas ostalih. A da sam dobio mogućnost da budem okružen bilo onima koji su vođeni načelima humanizma i logike ili onima koji tvrde da djeluju u službi Božjoj, svaki put bih odabrao prvo.

Upute Video: Potraga za smislom - dr Radiša Antić - Relativizam: Niče i Dostojevski (Travanj 2024).