Govor mržnje je građansko pravo
S obzirom na to da su izborne groznice uhvaćene u medijima s obje strane prolaza i kad bespogovorne prezentacije rastu, bespogovorno je bolje pogledati govor mržnje. Napokon, gnušanje glave koje razgovaraju i protiv političkih kandidata od strane njihovih protivnika poprima posebno ružne okrete i ovoga puta kako neko ne bi zaboravio noove obješene sa stabla što je omogućilo pozadinu više rasno optuženih izjava nego što je suđenje OJ, blizak pogled u slobodnom govoru je zapravo potražnja.

Koliko je teško progutati one koji su zgroženi degradirajućom retorikom koja, čini se, ismijava vjeroispovijest kandidata, spol, moralni stav i politička mišljenja kandidata i namjerava ih prijaviti kao "činjenice", neutemeljene optužbe naslućene u radio talk showu domaćini u nastojanju da se uključe u aktivno trkačko mamac, govor mržnje - koji obuhvaća sve ove aktivnosti - doista je zaštićen Prvim amandmanom Ustava Sjedinjenih Država.

Obuhvaća oglase objavljene u novinama, internetske blogove koji prikrivaju riječi iz konteksta i knjige mržnje zbog kojih oni koji se ne bave partijskim partijama (bilo koje od njih) izgledaju poput posade na brodu budala. Stoga možete dati gotovo bilo kakvu izjavu o bilo čemu, ma koliko bili grozni, pogrešni i neutemeljeni, i pobjeći s tim.

Mnoge su druge države pokušale smanjiti govor mržnje, a Njemačka, kao i Irska, vode čopor onih društava koja štite manjine bilo koje vrste od klevete. Sjedinjene Države su zadovoljne reagiranjem na grozne ispade odgovarajućim gadnim ispadima i, naravno, parnicama, čineći vođu slobodnog svijeta da izgleda više i ponaša se poput neumornog djeteta u pijesku nego u zemlji koja postavlja ton koji slijede drugi.

Ipak je li zaista mudro odrediti određena ograničenja Prvim amandmanom, čak i ako su umanjili slučajeve govora mržnje? Morate li nešto dobiti od ograničavanja izgovora slobodne štampe (bez obzira koliko sitni i smiješni naslovi izgledaju na trenutke) kada se sjetite da se u diktatu cenzura uvijek usredotočila na ono što je dopušteno za konzumaciju šire javnosti ?

Nadalje, nije li istina da je govor mržnje jedne osobe jednostavno nečije drugo, iskreno prema mišljenju dobrote? Gdje crtate crte za razlikovanje nepoštenog izražavanja mišljenja od nepristojnih izreka koje nastoje izostaviti i podijeliti? Je li kršćanski credo „Isus je Gospodin“ nije govor mržnje prema nekome tko vjeruje u Allaha? Pa ipak, nije li u isto vrijeme i dijeljenje slobode vjeroispovijesti da bi to uvjerenje mogli iznijeti i privatno i javno? Dakle, bi li narušavanje i ublažavanje onog za što se može reći da nema dalekosežne posljedice koje ne utječu samo na jedan aspekt života, već i na čitav niz drugih?

I posljednje, ali ne najmanje bitno, suočite se s time: uvrijediti se za nešto što se kaže osobni je odgovor koji je u potpunosti proizvoljan. To bi mogao biti problem vašeg PMS-a, vjerskog odgoja ili kratkovidnog političkog naginjanja. Srećom, sloboda govora (uključujući govor mržnje) ne izjednačava se sa slobodom od posljedica, pa tako živa internetska blogosfera šalje zavjese mržnje u svim smjerovima i bez obzira na to što vas uvrijedi, zasigurno ćete pronaći uvrijeđene uvrijeđene osobe koje će slažete se s gotovo svime u što vjerujete.

Prema tome, ako volite gay bashing, antisemitizam, trkanje u trkama, rasizam, mizoginije, mržnje ljudi ili se nađete u liniji Kool-Aida bilo političke ili desne, ili pak lijeve, govor mržnje vaše je ustavno pravo. Imajte to na umu (ali imajte na umu da nas ostali koji gledamo vašu retoriku nismo impresionirani i ne mislimo da ste cool, pametni ili uvjerljivi)!


Upute Video: Pravo na medije Govor mržnje (Svibanj 2024).