Možemo li gladnije nahraniti gladne?

• Svibanj 10, 2024

Prema podacima Ujedinjenih naroda, osamsto pedeset milijuna ljudi širom svijeta pati od kronične neuhranjenosti. Mislili biste da su četiri milijarde pomoći u hrani koju Amerika pruža svijetu prošli dug put do ublažavanja te gladi. Međutim, zbog nepristojnih propisa koji imaju koristi od korporativne Amerike, većina novca nikada ne stigne do gladnih ljudi. Prema vladinom Uredu za odgovornost, šezdeset i pet posto saveznih izdataka za pomoć u hrani ne troši se ni na hranu. Prema zakonu, američka Agencija za međunarodni razvoj i druge savezne agencije ne mogu pisati čekove kako bi nahranili gladne. Moraju kupiti američku hranu uzgojenu od američkih konglomerata; sedamdeset i pet posto hrane mora biti isporučeno na brodovima pod američkom zastavom. To je dobar posao za domaće korporacije, ali gladnima oduzima potrebnu hranu.
Količina hrane isporučene programima pomoći Sjedinjenih Država smanjila se za više od 50 posto u posljednjih pet godina, zbog rastućih troškova prijevoza i poslovanja.

State Department i Ured za upravljanje i proračun već godinama lobiraju pretvoriti dio pomoći u hrani u novčane potpore, a čini se da Bijela kuća to sluša. Kongres bi ove jeseni trebao usvojiti novi račun za poljoprivredu, a senator Tom Harkin (D-Iowa) predložio je maleni pilot program kojim bi se dodijelilo stotinu milijuna dolara novčanih potpora tijekom četiri godine. Zvuči kao dobra ideja? Pa neki ljudi ne misle tako. Ne iznenađuje, programu se protive brodarske tvrtke i gigantski agrobiznisi, poput Archer Danielsa Midlanda. Ali moglo bi vas iznenaditi kada znate da se tome protive i nevladine organizacije (NVO) kao što su nahrani djecu i američki Crveni križ. Sjedinjene Države doniraju pomoć u hrani skupinama za pomoć nevladinim organizacijama kao neizravni oblik financiranja. Grupe prodaju proizvode na tržištu u siromašnim zemljama i novac koriste za financiranje svojih programa borbe protiv siromaštva. To iznosi oko 180 milijuna dolara godišnje. Prodaja pomoći u hrani radi stvaranja novca za humanitarne programe poznata je kao unovčavanje.

CARE i katoličke službe pomoći, prve i druge u novcu prikupljenom trenutnim sustavom monetizacije, kažu da oporavljaju samo sedamdeset do osamdeset posto onoga što su Sjedinjene Države platile za robu i otpremu. Care je najavio da će postupno prekinuti program i više neće prihvaćati pomoć u hrani iz programa. Care je objasnio da su tri glavna problema s monetizacijom najprije, monetizacija zahtijeva intenzivno upravljanje i prepun je rizika. Nabava, otprema, upravljanje robnom robom i komercijalne transakcije intenzivno su, skupo i upravljaju pravnim i financijskim rizicima. Drugo, monetizacija je ekonomski neučinkovita. Kupovina hrane u Sjedinjenim Državama, njezina isporuka u inozemstvo, a potom prodaja, za generiranje sredstava za programe sigurnosti hrane, daleko je manje isplativa od logične alternative da jednostavno osigurate novcem za financiranje programa sigurnosti hrane. Treće, kada monetizacija uključuje prodaju robe na otvorenom tržištu radi stvaranja gotovine, što je uobičajeno, to neminovno uzrokuje raseljavanje iz trgovačkih sredstava. Stoga može biti štetan za trgovce i lokalne poljoprivrednike, a može narušiti razvoj lokalnih tržišta, što štetno utječe na dugoročne ciljeve sigurnosti opskrbe hranom.

Kongres treba razmotriti u ovim godinama zakona o brojnim pitanjima. Uklanjanje gladi na učinkovit način trebao bi biti njegov glavni prioritet. Senator Tom Harkin (D-Iowa), koji je predložio pilot program, potrošit će samo mali dio ukupnog iznosa sredstava, ali to je program koji bi nam mogao pomoći na putu do vlade koji je učinkovitiji.


Reforma prehrambene pomoći

Upute Video: Zlatni savjeti 20.9.2017. – Krumpir nas hrani i liječi (Svibanj 2024).