Povjerenje kao djeci
Povjerenje je glavni dio djetetovog života. Kad se rode, njihova je briga u potpunosti u rukama njihovih roditelja. O svemu ovise njihovi roditelji. Ako ih roditelji ne promijene, ostat će u prljavim pelenama dugo vremena. Ako ih roditelji ne nahrane, oni će gladovati. Ako njihovi roditelji nisu skloni njihovim potrebama, bilo da su emotivne, fizičke ili mentalne, dijete će doživjeti zanemarivanje. Svakom ljudskom biću potreban je onaj poseban dodir koji samo ljubazni njegovatelj može pružiti kako bi uspio. Svako dijete treba održati i istinski voljeti. Roditelji koji zlostavljaju uopće neće imati tendenciju prema djetetovim potrebama. Mnoga djeca u našoj zemlji gladuju zbog zanemarivanja. Mnogi također doživljavaju fizičko, mentalno i emocionalno zlostavljanje od svojih roditelja. Kako dijete raste i odrasta, uči da ne može vjerovati roditelju koji ga zlostavlja.

Dijete ne može vjerovati da će se roditelj koji ih napada nasilno voditi prema potrebama i pomoći da se brine o njima. Zamislite kako mora izgledati dijete koje čezne zagrliti roditelja, ali taj zagrljaj nikad ne dolazi. Zamislite da bude dijete koje doslovno gladuje, ali nije im osigurano da jedu hranu. Zamislite da ste dijete koje ide u školu s prljavom odjećom i bez ručka jer za to nije predviđeno. Ta djeca rano uče da, iako imaju potrebe, neće biti zadovoljena.

Zlostavljano dijete brzo uči da ne može vjerovati svom nasilniku da ih prestane povrijediti. Zdravo i voljeno dijete rano uči da su pogreške u redu i da preko njih treba naučiti lekcije. Međutim, zlostavljano dijete vrlo rano uči da su pogreške strašno loše jer kad pogriješe, fizički ili emocionalno tuku zbog te pogreške. Za ovo dijete uvijek će postojati strah da će biti povrijeđen zbog svega što učini. Razlika između dobrog i lošeg ponašanja brzo se briše i dijete neće moći znati razliku između to dvoje. Stoga će dijete oklijevati učiniti bilo što, iz straha da će biti povrijeđeno.

Zlostavljano dijete ne može vjerovati zlostavljačima koji obećava da se to neće ponoviti. Ubrzo će saznati da će se svaki put kad se mama ili tata naljute povrijediti, čak iako nisu učinili ništa loše. U očima roditelja koji zlostavljaju, sve što dijete učini biće pogrešno i dijete će biti zlostavljano. Iako im roditelj djeteta kaže da im je žao što su ih povrijedili, dijete ne može vjerovati riječima i obećanjima svojih nasilnika. Ponekad će roditelj izvesti dijete da kupi igračku kako bi ga nadoknadio. Dijete će naučiti da, iako su dobili novu igračku, to ne znači da se više neće ozlijediti.

U nekom će trenutku dijete početi gubiti povjerenje ne samo u svog zlostavljača, već i u sve s kojima dođe u kontakt. U glavi im će uvijek biti pitanje hoće li ih i drugi povrijediti. Povjerenje postaje glavni čimbenik u životu zlostavljanog djeteta. Kako odrastaju, gube povjerenje u sve, posebno u autoritetne ličnosti. Oni se neprestano pitaju mogu li vjerovati svojim učiteljima, svojim savjetnicima, ravnateljima itd. U povjerenje je vrlo teško doći. Dijete se može doslovno osjećati kao da je potpuno sam u životu. Oni se mogu osjećati kao da nema nikoga kome se mogu obratiti za pomoć. Oni se mogu osjećati kao da ne mogu nikome vjerovati da će se otvoriti i razgovarati o onome što proživljavaju. To je posebno teško kad je dijete u pubertetu i doživljava mnoge teške emocije. Mogu se pitati hoće li ih svi povrijediti zbog onoga što kažu ili učine. Oni se mogu bojati da ono što učine ili kažu nije ispravno, dakle, da će biti povrijeđeni.

Manjak povjerenja na kraju će preuzeti cetu te djece i odrastat će kao odrasli problemi s povjerenjem. U članku sljedećeg tjedna raspravljat će se o povjerenju odraslih osoba kada su odrasli preživjeli zlostavljanje u djetinjstvu.

Upute Video: Nenasilna komunikacija animirani film (Svibanj 2024).