Plašite li se sirena i jednoroga?

• Travanj 26, 2024

Možda jesi, jer su ona mistična bića i zapravo ne postoje! Strah je zapravo samo iluzija. Lažni dokazi izgledaju kao stvarni. Kad podlegnemo strahu, vjerujemo u misao koju smo stvorili koja više nije vjerovatno stvarnost.

Koliko smo puta u mislima kreirali lošiji scenarij i uvjerili sebe da je to naša stvarnost? Ako vas netko ne nazove odmah, stvarate li priču da s vama nešto nije u redu? Kad vam se stanje na računu na tekućem računu smanji, iznenada se predstavljate kako morate da se iselite iz kuće i živite na ulici? Mnogi od nas postali su ovisni o negativnim osjećajima povezanim sa strahom i nastavili su stvarati više situacija koje prožimaju više straha. To postaje začarani krug.

Strah je isto što i vjera u to što vjerujemo u nešto što ne možemo vidjeti. Međutim, imati vjeru znači vjerovati u nešto daleko bolje i vjerovati da će se stvari ispasti nabolje. Nažalost, većina nas je odlučila svoje povjerenje i energiju ubaciti u strah, a ne u vjeru. Nešto je u nama što stvara strah. To je nepoznanica, nedostatak informacija koje imamo i neizvjesnost onoga što će doći u budućnosti. Kontroliranje našeg racionalnog uma uzrokuje da stvorimo i vjerujemo u svaku priču koju eventualno možemo izmisliti bez obzira na negativne emocije koje stvara.

Svaka od nas ima urođenu kvalitetu s kojom smo rođeni kao dio svojih instinkta za opstanak. Ta je kvaliteta usadjena u nas kao dio naših prirodnih instinkta za preživljavanjem. Strah može biti dobra stvar jer je trebao biti da nas zaštiti od opasnosti. U ranijim danima, kada bi lovci uočili medvjeda ili planinskog lava, njihov bi se strah potukao, a oni će dobiti navalu adrenalina i omogućiti im da odaberu trebaju li se boriti za opstanak ili će pobjeći u sigurnost.

Mnogi od nas odrasli su u nefunkcionalnim kućama u kojima je okruženje bilo nepredvidljivo ili nestabilno. Bilo da se radi o alkoholiziranom, emocionalno neuravnoteženom ili bijesnom roditelju, saznali smo da smo u stalnom stanju preživljavanja. Živjeli smo s neizvjesnošću i nedosljednošću. Stalnim stresom na našim sustavima počeli smo živjeti u kroničnom stanju straha. Radilo se o preživljavanju. Naučili smo raditi ono što nam je potrebno samo da bismo preživjeli. To bi moglo biti izbjegavanje, fizički napuštanje situacije, ljutnja, emocionalna disocijacija ili emocionalno isključivanje. Strah je i dalje bjesnio u našim sustavima i postao je način života mnogih od nas.

Naše društvo promiče život vođen strahom putem medija, politike, društvenih mreža i drugih vijesti iz svijeta. Mediji nas stalno drže zatvorene u kroničnom stanju straha. Kada uključite vijesti, internet ili preuzmete novine, za nekoliko minuta imat ćete razloga za strah. Bilo da se radi o smrtonosnoj gripi ili pucanju u tržnom centru, nemamo drugog izbora osim bojati se. Većina ljudi i dalje gleda iz dana u dan kako se situacije pogoršavaju i nastaju tragičnije priče. Imaju podsvjesnu potrebu da osjete strah. Možda je postalo poznato, ali ugodno mjesto za život. Strah jednostavno stvara jedna misao. Ta misao tada stvara negativne osjećaje, što dovodi do emocionalne nelagode ili čak traume.

Pa kako zaustaviti ludilo? Započnite uklanjanjem svih situacija koje stvaraju strah da imate kontrolu nad sobom. Prestanite gledati vijesti, društvene medije na internetu i čitati novine. Mi nemamo kontrolu nad onim što se događa u svijetu, tako da ako postanemo stvarni, shvatit ćemo da informacije koje dobivamo iz tih izvora zapravo ne rade samo za nas, već stvaraju strah. Čuli ste izreku "neznanje je blaženstvo?" Istina je!

Uklonite nesigurne ljude iz svog života. Ako imate nekoga tko vas drži u vječnom stanju fizičkog ili emocionalnog straha, vrijeme je da preispitate odnos i odlučite želite li nastaviti imati nekoga u vašem životu koji vam dodaje više straha.
Osim ovih stavki, evo nekoliko koraka koje možete poduzeti kako biste se pomicali pored nje:

Prvi korak je prepoznavanje onoga što radimo.
Kad živimo u strahu, polažemo vjeru u vlastitu smrtnost, koja nas onda ograničava i drži na mjestu usamljenosti i življenja u oskudici. Moramo se naučiti vjerovati da postoji moć ili sila veća od nas, nazovimo to Univerzum, Bog, Viša sila, Izvor ili sve drugo što vam najbolje odgovara. Što se više plašimo, to više osjećamo potrebu da kontroliramo svoj život kontrolirajući sve i sve oko nas kako bismo izbjegli usamljenost, siromaštvo i bol.

Drugo, zaustavite misli onoliko brzo koliko ih uhvatite. Što se brže uhvatimo, lakše ćemo se zaustaviti. Veliki smo obožavatelji Byron Katie i njezina 4 pitanja koja ona predlaže da nas vrate u ljubav. Kad imate strašnu misao:

1. Zapitajte se je li misao istinita?
2. Možete li apsolutno vjerovati da je to istina?
3. Kako reagirate, što se događa kad vjerujete toj misli?
4. Tko biste bili (kako biste se osjećali) bez razmišljanja?

Napokon, možete se suprotstaviti misli. Kad postavimo četvrto pitanje, kao što je gore navedeno, nekako se počnemo osjećati bolje i oslobađamo se vezanosti za početnu misao.Volim se podsjetiti na četiri temeljna uvjerenja koja su naše pravo rođenja i drže nas povezane s izvorom. Sigurna sam, voljena sam, vrijedna sam (i bit će za to osigurana), cjelovita sam i cjelovita sam. Kad se suočite sa strahom, postoji neka misao koju ste stvorili u svom umu, a koja je u suprotnosti s jednim od tih uvjerenja. To je ono što nas razdvaja od izvora i mira u kojem smo trebali živjeti.

Strah usmjerava našu pažnju prema budućnosti umjesto da nas zadrži u sadašnjem trenutku. Ako ostanemo usredotočeni na sadašnjost, možemo doći do tog mjesta mira. Većina onoga što stvaramo temelji se na situacijama iz prošlosti i pričama koje smo izmislili. Vrlo malo našeg straha je zapravo opravdano osim ako stvarno nešto nismo doživjeli i imamo legitiman razlog da vjerujemo da će se to ponoviti.

o autoru
Tracy Todaro je suosnivač osvježenih rješenja (vidi //www.invigoratedsolutions.com).

Upute Video: Topmodel DRESS ME UP ???? CELA Fantasy Model knjiga | 24 outfita jednorog, sirena, zmaj (Travanj 2024).