Jesu li djeca duhovna?

• Svibanj 15, 2024

Djeca se rađaju s urođenim duhovnim bićem. Njihova karakteristična znatiželja i nevinost navešće ih da postavljaju pitanja poput "Tko me je stvorio?" i "Tko je napravio svijet?" Ovo su pitanja koja si čak i odrasli ljudi mogu postaviti na vlastitom duhovnom putu. Djeca se pitaju o nefizičkim stvarima, ali često ne mogu izraziti svoje osjećaje riječima, ovisno o dobi djeteta.

Roditelji će obično u ovo vrijeme ući svojoj djeci kako bi usadili vlastite sustave vjerovanja kako bi odgovarali na njihova pitanja, vodili ih i dali svojoj djeci osjećaj svrhe i povezanosti s višom silom, stvaraocem, božanskim, ili harmoniji svemira. Djeca su utjeha kad vjeruju da ne samo njihovi roditelji paze na njih i brinu se o njima. Ta viša sila može se osloniti na to kada se u djetetovom životu dešavaju situacije koje ne razumiju.

Kada se dogode događaji koji se mijenjaju u životu, poput ozbiljne bolesti djeteta ili voljene osobe, razvoda djetetovih roditelja ili smrti člana obitelji ili prijatelja, to će dijete tražiti utjehu. Znanje da im netko ili nešto veće od njih stoji uz bok pomaže tom djetetu da se izbori i vjeruje u sebe, pružajući im osjećaj samopouzdanja da prođu kroz teška vremena. Djeca su manje pod stresom i puno su sretnija kada znaju da bez obzira što se događa u njihovom životu nisu sami i da su voljeni.

Djeca su vrlo maštovita i to ih čini prilično prijemčivima za svijet duha. Svi smo čuli priče o djeci koja tvrde da su vidjeli anđele, duhove, duhove preminulih najmilijih, duhove preminulih ljudi koji su prije živjeli u njihovom domu, čak i imaginarne prijatelje. Djeca vjeruju u duhovni svijet mnogo spremnije od mnogih odraslih zbog svoje nepristrane prirode i duhovima je lako komunicirati s djecom jer djeca nemaju unaprijed zamišljene ideje o svijetu duha. Djeca su jako ljubavna i prihvaćaju, a to je vrlo susretljivo s duhovima koji se žele izjasniti.

Ljubav bezuvjetno dolazi do djece i oni imaju ono što se čini urođenom željom da daju od sebe. Možete vidjeti radost na djetetovom licu kada čini nešto kako bi pomoglo drugima. Djeca se vole baviti aktivnostima koje im daju svrhu i utječu na druge ljude na pozitivan način. Roditelji mogu svoju djecu naučiti da budu korisni i obzirni, ali čini se da će djeca pomoći drugima jer su motivirana i to im donosi sreću kad znaju da su bili dio nečega za što smatraju da vrijedi.

Očito je da djeca izražavaju svoj unutarnji duh čak i kad su vrlo mala. Imaju radoznalost prema svijetu koji ih okružuje i o njihovom mjestu u njemu. Kako sazrijevaju, uče o njegovanju nefizičkog dijela sebe uz vodstvo svojih roditelja i drugih na koje gledaju. Razvit će vlastita uvjerenja i sustave vrijednosti. Djeca žele biti zadovoljna pa će se vezati za ono što im ima smisla i što ih ispunjava. Duhovnost je vrlo važna za djetetov osjećaj blagostanja.

Upute Video: Jesu li djeca robovi roditelja? (Svibanj 2024).