Društvena odgovornost teme u pripovijedanju

• Svibanj 18, 2024

Pri pisanju priča, kratkih ili epskih, tema je jedan od onih osnovnih elemenata koji je prisutan, utkan u rečenice, plesač na stranici. To bi se trebalo smatrati neobjektivnim elementom, što znači da nije potrebno razmišljati o tome. Prikazuje se dok se priča razvija zapletom, karakterizacijom i postavljanjem. Tema se može razvijati s malo svijesti i u čitatelja i u pisca kako priča napreduje. Može biti vrlo glasno ili šapat, ovisno o temi s kojom je u društvu.

S temom, pisci imaju utjecajnu moć nad svojom publikom, slično kao da bacaju čaroliju i moraju biti svjesni te magije, jer publika reagira na izgovorene riječi i na stranici, u pobuni, podršci, neredu i socijalnoj pravednosti.

Kroz povijest se veliki dio priča usredotočio na sposobnost dobra da pobjedi zlo. Kroz te teme društvo je naučilo njegov osnovni moralni kodeks i utvrdilo etičke stavove u različitim područjima života.

Negdje se dogodio pomak u temi. Zlo se dobilo na zemlji i u nekim je slučajevima procvjetalo čineći društveno prihvatljivim svjedočiti da drugi ne samo umiru nego ih promatraju u ekstremnim iskustvima okrutnosti. Ti su susreti sa smrću i mučenjem daleko nadvladali priču koju je pokušao ispričati. Kao rezultat toga, zli prvaci kroz našu knjigu, televiziju i industriju filmova.

Prikazivanje strave je neophodno. Javnost mora biti educirana da prepozna zlo zbog vlastite zaštite, ali ne i da nudi kalež ispunjen krvlju za osobnu konzumaciju, s likovima koji izbjegavaju presudu da se vrate ubijati više nevinih. Ti se teroristički događaji ne trebaju ponavljati iznova i iznova.

Teme dobra protiv zla i pobjede zle korumpirale su umjetnost pripovijedanja na štetu ljudi i njihovog potomstva. Oni su postali visoko cenjeni u uznemirujućem trendu u društvu.

Pisci fikcije imaju društvenu odgovornost za svoj rad kao i novinari, jer oni potiču maštu, a mašta potiče um da svoje snove očituje u stvarnosti. Pisci imaju potencijal poticati opasni psihološki razvoj u svojoj publici. Oni potiču druge na vjerovanje i prihvaćaju vjerovanje.

U temi zla, pisci moraju biti svjesni svog utjecaja kako bi prepoznali i riješili probleme u glavama svoje publike. Neodgovorno je voditi nekoga na opasno mjesto, pratiti ih s opasnim ljudima, a zatim ih ostavljati na miru da se brinu za sebe. Njima se mora dati put za bijeg, čak i u zabavne svrhe.

Um nije samo užasno trošiti, već ga je sramotno zagađivati ​​i materijom koja nema apsolutno nikakvu vrijednost. Ljudski intelekt ne bi se trebao penjati preko bijesnih predmeta u ogromnim planinskim gomilama ili zaroniti pregloboko da bi plivao pod krvlju i gorom da bi stigao na drugu stranu.

Um i mašta snažni su alati za život općenito. Oni su početak svega, i dobrog i lošeg. Da biste promijenili osobu, situaciju, političku strukturu ili kulturu, prvo morate promijeniti mišljenje. Um mora biti uvjetovan da bi shvatio dobro i iskoristio ga za produktivniju izgradnju. Pisci fikcije pomažu u krivotvorenju putanja i stvaranju mape bijega.

Upute Video: Načelnica Ana Kordej - Normalan zivot - HRT - kaznena odgovornost za zlouporabu društvenih mreža (Svibanj 2024).