Djeca koja zlostavljaju djecu
Ne pravite grešku, maltretiranje je nasilno ponašanje! Sa strane nasilnika je to namjerno i namjerno. To nije nešto što osoba jednostavno odluči jednoga dana učiniti. Naprotiv, to je planirano ponašanje. Nasilnici planiraju raditi stvari koje štete njihovoj meta. Šteta može biti fizička, mentalna, seksualna ili emocionalna. Važno je napomenuti da je nasilje također naučeno ponašanje. Mnogi nasilnici uče svoje ponašanje promatrajući agresivno ponašanje u vlastitim domovima. Nakon gledanja kod kuće, oni će početi djelovati agresiju na svoje žrtve.

Postoje različiti oblici nasilništva. Dijete se može fizički maltretirati kada nasilnik ih pogodi, gurne, gurne itd. Postoje i verbalni napadi koje zlostavljači koriste, poput pozivanja imena žrtava ili beskrajno zadirkivanje. Seksualno uznemiravanje, poput poderanja remena za grudnjak, također je oblik maltretiranja. I na kraju, kad jedno dijete traži novac od drugog djeteta, kao što se vidi u raznim televizijskim emisijama, to je nasilje. Zlostavljanje se mora shvatiti vrlo ozbiljno i ne može se zanemariti. Ne možemo zatvoriti oči nasiljem koje se događa u našim školama na našim prostorima.

Zlostavljanje ima različite razine koje idu u skladu s godinama. U ranim se godinama to može zvati i zadirkivati. U srednjoj školi to može biti krađa novca za ručak i ne dozvoljavanje drugom djetetu grupu vršnjaka. U srednjoj školi to se može dogoditi kao silovanje, djelovanje bandi itd. Nasilje se ne odnosi samo na dječake ili dječake koji povređuju druge dječake. Ima i ženki nasilnika. Radi se o tome da netko želi namjerno povrijediti nekoga drugoga jer im se ne sviđa. Možda nasilnik ne voli žrtvu zbog odjeće ili zbog gledišta, ili jednostavno zato što im se ta osoba ne sviđa.

Žrtve zlostavljanja obično ne kažu drugima. Važno je napomenuti da kad vršnjaci priđu tanjuru i brane žrtvu, nasilnik će obično uzvratiti. Puno se priča o tome kako se žrtva nasilja mora odbiti kako bi zaustavila nasilnika. Ali, točno je suprotno. Ako se žrtva pokuša uzvratiti, može samo pogoršati. Mnoge žrtve maltretiranja deprimiraju se jer osjećaju kao da ne mogu učiniti ništa kako bi zaustavile nasilje. Osjećaju kao da im niko ne može pomoći. Ovdje nisu u pravu. Moraju znati da mogu reći nekome kako bi dobili pomoć koja im je potrebna.

Mnoge škole sada imaju politiku nulte tolerancije prema nasilju. Ako sumnjate da je vaše dijete maltretirano, obavezno je da to prijavite u školi kako bi vaše dijete moglo biti sigurno u školi. Jedna od mogućnosti za roditelje djece koja budu zlostavljana jest slikati modrice ili mrlje ostavljene na djetetu od nasilnika. Druga je mogućnost dokumentirati sve što njihovo dijete trpi od nasilnika, upisati ga u obrazac pisma za školu i poslati ga ravnatelju i nadzorniku školskog okruga.

Djeca se ne bi trebala sama baviti nasilnicima. Trebali bi znati da nisu sami i da je na raspolaganju pomoć. Ohrabrujem sve koji sumnjaju da je njihovo dijete maltretirano da razgovara o tome sa svojim djetetom. Podržite dijete i recite mu koje su im mogućnosti. Znajući da imaju mogućnosti pomoći će osnažiti dijete, što će im pomoći da se osjeća kao da ima neki osjećaj kontrole nad onim što trpi.

Školske četvrti u cijeloj zemlji ne bi trebale imati samo nultu toleranciju prema nasilju, već bi trebale imati i posljedice za nasilnika kako im se ne bi puklo šamarilo i poslalo na put. Nasilnici moraju znati da će biti posljedica za njihovo ponašanje. Ona stara izreka "Dječaci će biti dječaci" treba prestati ponavljati u našim školskim okruzima. Što se više kaže ta izreka, to će se više nasilnika nastaviti jer šalje poruku nasilnicima da je ono što rade normalno ponašanje, kada je sasvim suprotno. Hajde da svi zajedno radimo na sprečavanju zlostavljanja u našim područjima.

Upute Video: Ćudić objavila snimke zlostavljanja štićenika Zavoda u Pazariću (Svibanj 2024).