Kratka sjećanja i mala vjera

• Svibanj 2, 2024

Jeste li ikada imali jedan od onih tjedana ili mjeseci u kojima svaki dan donosi novu borbu? Nova je prepreka koju treba prevladati, novi problem koji treba riješiti. Bio sam u iskušenju da odustanem, misleći da je nemoguće nastaviti prema snu - ka obećanju bolje budućnosti ili da se jednostavno odmorim.

Nacija Izrael bila je porobljena u Egiptu četiri stotine i trideset godina, tako da narod nije znao za slobodu, osim priča koje su kroz generacije prenosile s roditelja na dijete. Te su priče uključivale obećanje o plodnoj zemlji koja će jednog dana i njima pripasti. U svakodnevnom su životu poznavali samo duge teške sate uz malo nagrade, osim obroka koji su im dali njihovi otmičari.

Bog je odredio njihovo puštanje i poslao Mojsija da ih vodi iz Egipta. Bilo je vrijeme da započnu putovanje u tu zemlju radosti i ispunjenja. Nisu išli sami. Bog je bio s njima, vidljivo u oblaku danju i vatrenom stubu noću. Prva prepreka na koju su naišli bio je Crveno more. Zarobljeni između vode i vojske koja je napredovala, bili su uvjereni da će biti ubijeni. Bog im je otvorio put kroz vodu.

U desertu im je ponestalo hrane i postali su sigurni da će gladovati. Bog je čudom osigurao dosljednu opskrbu nebeskim kruhom.
Kasnije im je ponestalo vode i brinuli su se da će umrijeti od žeđi. Bog je osigurao bazene slatke vode.

Bog je bio vjeran u svojoj čudesnoj skrbi. Ipak, između svakog čuda narod je gunđao. Bili su neugodni. Bojali su se i razmišljali o povratku u ropstvo na koje su navikli. Više puta su zaboravili na Božju odredbu. Opet i opet optuživali su Boga da ih je napustio.

Kratka sjećanja i malo vjere.

Nismo li mi baš poput onih gunđajućih Izraelaca? Bog nas spašava iz besmislenog, beznadnog života - od ropstva do straha, usamljenosti, nesreće, ovisnosti. I, na trenutak, sretno krećemo naprijed. Ali prije dugo, nailazimo na prepreku i zaboravimo vatreni stup koji nas prati. Gledamo prepreku i mislimo, Sam sam. Nema izlaza. Okrećemo se i čeznemo za onim prošlim životom i razmišljamo o povratku. Nadamo se da će nas netko poput Mojsija podsjetiti da je Bog uvijek prisutan, koristeći okolnosti za jačanje vjere.

Sjećate se, kad vas je spasio od te ovisnosti, tog tužnog života, tog ropstva?

Sjećate se kad je prošao kroz tu naizgled nemoguću okolnost?

Sjećate se kada je to pružio, iako ste mislili da je to nemoguće?

Sjećate se obećanja vječnosti u Obećanoj zemlji?

Male poteškoće ili velike prepreke, Bog pruža. Koliko vam je kratko pamćenje? Koliko je malo tvoje vjere? Isus je rekao da je vjera mala kao sićušno sjeme dovoljno za bacanje stabala u more i premještanje planina. Sigurno je to dovoljno.

Izlazak 1-16
Matej 17: 2
Luka 17: 6

Kliknite ovdje

Upute Video: Fatiha i kratke sure iz Amme džuza - mr.Elvedin Pezić sa djecom (Svibanj 2024).