Spremanje generacije Y

• Travanj 28, 2024

Nalazimo se na zlosretnom raskrižju u kojem se moramo ili zauzeti i nešto poduzeti, ili sjediti i čekati neki nepostojeći superheroj i spasiti dan. Morate se odlučiti. Živote treba spasiti. Linija mora biti zaštićena. A budućnost treba zajamčiti.

Možemo uprijeti prstom i okriviti druge za način na koji živimo, uvjete naših zajednica i putove kojima ide gen Y; ili možemo stajati čvrsto, preuzeti odgovornost i prihvatiti odgovornost i započeti unositi potrebne promjene.

Ovu sam izjavu već davao i ponovit ću: Neznanje nije blaženstvo. To je polica osiguranja za slučaj smrti. Neznanje je opasno i sprečava nas da donosimo mudre odluke i omogućuje nam da radimo iste greške iznova i iznova.

Prije dva tjedna upucana je sedamnaestogodišnja djevojčica iz susjedstva u kojem sam odrasla. Umrla je dva tjedna prije mature na istoj srednjoj školi u kojoj sam i diplomirala. Na fakultetu je trebala upisati stipendiju za košarku gdje će studirati sestrinstvo.

Žalosno je reći, ali ako biste izbrisali godinu i zamijenili je 1989., ne bi bilo puno razlike u situaciji, pa čak ni u kvartu; s izuzetkom novih lica, novih trgovina i veće stope nasilja i statistike.

Iako se ja smatram dijelom generala X, ova mlada dama smatrana je genom Y. Ipak, gen Y istjeruje se brže od generacije X po alarmantno visokim stopama. Stvari nisu postale bolje. U susjedstvu u kojem je živjela; tamo gdje sam odrasla i sjedila u parku, igrajući se tijekom ljeta tamo je završio njezin život i još uvijek nema garancije da će se išta promijeniti.


Čelnici zajednice okupili su se i održali dvosatni sastanak na kojem je bilo riječi o rastućem nasilju u zajednici; u nadi da će uspostaviti poseban akcijski plan za rješavanje trajnog i sve većeg nasilja u okolnim četvrtima. Primijećeno je da je vrijeme da se prestane kriviti rasna i socioekonomska pozadina kada nasilje dosegne sve zajednice.

Ali tu se krije ključni srž materije: Čini se da crne zajednice još uvijek trpe i najviše gube.

Samo u ovom području zajednica je u posljednjih godinu dana izgubila i osnovne i srednje škole. Tijekom ljetnih mjeseci znatno se povećava porast nasilne aktivnosti. Međutim, ne povećava se policijska patrola ili aktivnost zajednice niti sudjelovanje u suzbijanju pobune takvog ponašanja.

Vrijeme je da prestanete pokazivati ​​prst i nešto učiniti. Više nemamo vremena sjediti i čekati da drugi dođu do rješenja. U stvari nikada nismo imali luksuz takvog vremena. Širom Amerike se urušavaju životi naših mladih ljudi prije nego što su uopće imali priliku napraviti promjenu svojih okolnosti ili živjeti život dostojan svojih mogućnosti.

Možemo doći do inicijativa, ali ništa se neće dogoditi ako ih ne provedemo. Ne možemo više sjediti besposleno i čekati da netko drugi nešto učini, kad smo mi ti koji bi trebali raditi nešto.

Ako ste živi i imate dah u svom tijelu, tada imate mogućnost promjene. Ako se djeca diljem kontinenta mogu ustati i promijeniti promjene u svojim selima; tada možemo naučiti našu djecu da ovdje rade isto.

Ponekad nećemo imati koristi od toga da netko dođe zajedno i kaže nam da možemo nešto učiniti; da možemo napraviti razliku; da smo vrijedni i možemo napraviti razliku. Došlo je vrijeme kada moramo gledati u sebe i biti ti koji ćemo sebi reći da promjena počinje s nama.

Moramo zauzeti stav i sami postati poticaji, postati odgovorni i preuzeti odgovornost za svoje. Moramo preuzeti odgovornost za svoju kuću i za svaku kuću nad kojom imamo izravan utjecaj.

Prethodne generacije izravno utječu na sljedeću generaciju. Mi možemo ili pozitivno utjecati kao pojedinci, ili stajati i umivati ​​ruke i vjerovati da su stvari previše teške ili su predaleko otišle. Izbor je naš.
Kako možemo sjediti iz dana u dan, mjesec za mjesecem, iz godine u godinu, iz generacije u generaciju i dopustiti našoj djeci da se ubiju a da nisu stali u jaz i izaći iz naših kuća, crkvenih zgrada, sinagoga, džamija, i zauzeti se osobno protiv sile koja želi uništiti naše mlade ljude iznutra.

Kao roditelji nismo prijatelji naše djece. Mi smo im roditelji. Mi smo njihovi učitelji. Mi smo im uzor. Mi smo njihovi ohrabri, a ponekad i njihovi sprovoditelji. Ne možemo si priuštiti da budemo prijatelji i želimo da nam se djeca uvijek sviđaju kad na vrata pokuca neprijatelj koji će izvesti vaše dijete prije nego što je uopće počelo živjeti.

Moramo se zaštititi i educirati. Ne smijemo skrivati ​​tko smo ili tko smo. Ne smijemo se ponašati kao da nismo imali prošlost.Moramo učiniti sve što možemo kako bismo olakšali komunikaciju između nas i genera Y. Na nama je onima koji su otišli prije, da se sjetimo odakle smo započeli, odakle smo i da razumemo kamo idemo. Moramo se sjetiti i podučavati o jučer, kako ne bismo zaboravili i bili osuđeni na to ponoviti.

Kako možemo očekivati ​​od ove generacije da stane i vidi tko su i da od života ima više od novca, moći i statusa; ako tu lekciju nismo naučili. Kako im možemo prenijeti poštovanje prema životu kada među sobom nemamo poštovanja; kad se borimo i rušimo jedno drugo?

Vrijeme je da preuzmemo odgovornost i budemo odgovorni za stvari koje radimo i kažemo i za put koji ostavljamo. Možemo mrmljati, žaliti se i čekati da netko drugi učini ono što bismo trebali učiniti; ili možemo zauzeti stav i početi raditi ono što smo tako dugo pričali i čekali da to učini netko drugi. Ako ne budemo ... neće biti Gen Y koji bi nastavio s generalom Z.

Upute Video: Vojnički grah recept Army Beans Recipe - Sašina kuhinja (Travanj 2024).