Je li naše pravo čuti?
Ponekad se čini kao da samo ako imate novac imate li pravo čuti. Primjerice, u bogatim zemljama poput Australije probir gubitka sluha u većini bolnica provodi se u nekoliko dana od rođenja. Ako se roditelju kaže da dijete ima gubitak sluha, dok je u nevolji, postoje mogućnosti koje odmah mogu pokušati osigurati da njihovo dijete ima najbolju moguću budućnost. Ali što je s zemljama u razvoju?

U zemljama poput (recimo) Bolivije kada neko uči da je dijete gluho, često postoji očaj. Slušni uređaji su skupi i možda će ih trebati redovito nadograđivati ​​kako bi se promijenili sluh. Održavanje i baterije stvorit će financijski stres obiteljima koje se već bore samo za preživljavanje. Često bi Cochlear implantat mogao djetetu pružiti najbolju moguću prednost, ali to je zabranjeno zbog još većih troškova i redovnog održavanja potrebnog za održavanje sluha uz visoku cijenu.

Postoji nekoliko programa koji će barem dio ove djece imati priliku čuti. Mnogi lokalni audiolozi i pružatelji slušnih pomagala imaju shemu gdje uzimaju slušna pomagala koja više neće pomoći korisniku i šalju ih u zemlje u kojima su im potrebni. Pod uvjetom da su pomagala u dobrom stanju, mogu se programirati za pomoć nekome.

Neka slušna pomagala doniraju slušna pomagala onima koji ih trebaju. Zaklada Hear the World globalna je inicijativa tvrtke Phonak, vodećeg dobavljača slušnih pomagala. Ova zaklada „posvećena je poboljšanju kvalitete života i promoviranju mogućnosti ravnopravnosti ljudi s gubitkom sluha na globalnoj razini“. //www.hear-the-world Ove će godine donirati 52 pomagala djeci koja im trebaju, a 11 djece ide u Boliviju. Ali ovo je pad kante ako uzmete u obzir da se 660.000 djece svake godine rodi s gubitkom sluha (UNICEF 2004) i mnogo više im treba pomoć.

Better Hearing Australia, organizacija za dobrovoljnu podršku, osnovala je banku za slušni aparat i uzet će slušna pomagala koja više nisu potrebna te će ih donirati nekome ko ih može koristiti.

Čak i u Australiji, najčešće oni kojima je potreban slušni aparat ili kohlearni implantat najčešće su oni s najmanje raspoloživim primanjima i ne mogu si priuštiti privatno zdravstveno osiguranje. Iako postoje vladini programi i podrška, slušni aparati koji dolaze kroz te programe obično su osnovni modeli i često ne mogu pružiti onoliko koliko je potrebno. Kohlearni implantati mogu se dobiti i javnim programom, a lista čekanja može biti pet godina. Stoga se čini da je samo pravo bogataša čuti!

Upute Video: Hoće li vlast u Crnoj Gori čuti glas naroda? (Svibanj 2024).