Sveti rat

• Svibanj 15, 2024

U studenom 1095. u francuskom gradu zvanom Claremont, papa Urban II proglasio je novi sveti rat protiv islama radi kontrole nad Jeruzalemom. Nasilje je djelovalo u kontekstu Svetog rata, ideja da je ubojstvo bilo grešno ili moralno pogrešno uklonjena je jer je to djelo Božje. Kada su križari napokon stigli na odredište, ubijali su ljude neselektivno i napustili mjesto obasjano tijelima i krvlju. To je bio početak dvostoljetnog rata između križara i džihadista. Taj sveti rat još uvijek bjesni tek danas se naziva terorizmom.

10. poglavlje, stih 98
Svaka zajednica koja vjeruje sigurno će biti nagrađena za vjerovanje. Na primjer, ljudi Joni, kad su vjerovali da se ublažavamo poniženja i odmazde koji su pretrpjeli na ovom svijetu, i učinili smo im prosperitetnim.

Ljudska se bića nikada neće složiti u kojoj je religiji Bog priznat kao Njegova jer svi mi imamo vlastiti odnos s Bogom. Svi smo rođeni sa sviješću o Bogu i dok napredujemo kroz život na Zemlji, imamo priliku izabrati kojem ćemo se Bogu pokoriti, koju religiju slijediti i koji put krenuti. Oni od nas koji vjeruju u Boga i odlučili su ga samo štovati, bore se protiv svog svetog rata.

Pokretanje Svetih ratova za posjedovanje zemlje, resursa ili moći način je vlada, diktatora i monarha, to je i način na koji oni kontroliraju ljude. Ljudi prihvaćaju to ako neko na vlasti kaže: "Idemo u rat!" kažu da je to zato što znaju nešto što mi nemamo. Rat je način smanjenja stanovništva i preuređivanje vrhovnog poretka. Rat je odvraćanje od onoga što se stvarno događa ljudskom rodu.

Borba protiv Svetog rata na vlastitom teritoriju i za vlastitu dušu vrlo je drugačija stvar. Ovu bitku vodi svaka ljudska duša sa Sotonom i njegovim potomcima. Kad bi svi odbacili sotonu ne bi bilo haosa ni rata, ali Sotonino najveće postignuće je učiniti da ljudska bića zaborave i poriču da on postoji.

Sotonina uloga na Zemlji je da uzme sa sobom pakao duše svih onih ljudi koji odbacuju Božji put. Bog oprašta, ali idolopoklonstvo je neoprostivo ako i dalje idolitiziramo nešto uz Boga dok ne umremo. Sotona nas tjera da zaboravimo Boga i idoliziramo vlastiti ego. Da bismo preživjeli ovaj sveti rat, naredio nam je da ubijemo svoj ego i potpuno se podredimo volji Božjoj. S ovim se ratom teško voditi i mnogi ne preživljavaju.

Sveti rat nije samo u politici ili religiji, nego u vjeri i njegovanju duše. Mnogi od nas imali su krizu vjere, pozvani u Boga i osjećali se odbačeno i samo. Bog nikada ne odbacuje nikoga od nas ako ga mi sami molimo i hvalimo, ali Sotona nam pada na pamet i umjesto toga zaboravimo i tražimo utjehu u zemaljskim užicima.

Ljudska bića su slaba voljna bića i odustaju kada im se na putu nađe i najmanja prepreka. Očaj je sotonino igralište, nikad ne prepuštajte očaju, svjetlo je na kraju svakog tunela i Bog je uvijek tu.

Sveti ratovi koji se vode kako bi se naše duše približile povratku Bogu su teški putevi za hod, ali ratovi vođeni radi moći nad drugima nikada neće uspjeti; samo smrt pobjeđuje. Sveti rat je vaša osobna duhovna borba za pravednost.

10. poglavlje, stih 100
Nijedna duša ne može vjerovati, osim u skladu s Božjom voljom. Jer On proklinje one koji odbijaju razumjeti.

Upute Video: Sveti rat (Svibanj 2024).