U prilog filmu Wild Green Yonder

• Svibanj 9, 2024

Režija Peter Avanzino
Napisali Matt Groening, David X. Cohen i Ken Keeler
Datum izdanja: 24. veljače 2009
Vrijeme trajanja: 89 minuta
Ocjena urednika: 3,5 od 4 enciklopeda


Futurama jedna je od onih emisija koja jednostavno ne zna umrijeti. Ili možda futuristička znanstveno-fantastična premisa emisije omogućava da živi nekoliko kvantnih života koji dolaze i odlaze u našu razinu postojanja kad god to odluči. Ili je to možda zbog toga što se ljudi uzbuđuju zbog nostalgične emisije koja se vraća i kad jednom prođe razdoblje medenog mjeseca, on opet propada. Bilo kako bilo, emisija je bila poznata po svom širokom, sarkastičnom i nervoznom smislu za humor, zbog čega sam voljela sranja iz nje. Nedavno sam gledala seriju i prešla na filmove izravno na DVD koji su snimili. Iako nisu dobri kao neke epizode, još uvijek su vrijedni spomena. Što me dovodi do posljednjeg filma od četiri koja su objavili. Ne zato što je među njima najbolja ili zato što je najgora, već samo zato što sam malo disleksičan i volim početi od kraja stvari.

Rezime dizala: momak iz 1999. godine, Philip J. Fry, bio je kriogenski smrznut u 3000. godini. Završio je posao isporuke u Planet Expressu, kompaniji koju je pokrenuo njegov veliki do- n-ta-nećak nećak, profesor Hubert J. Farnsworth, stari bijesni znanstvenik. Odatle on i njegova posada u PlanExu kreću na blesave nesreće kroz svemir (i vrijeme).

Tako se ova priča kreće kada Leo Wong, otac vječne pripravnice Planet Expressa Amy Wong, odluči izgraditi gigantski međuzvjezdani minijaturni golf teren koji bi zauzimao dvanaest posto Mliječnog puta. To izvlači iz radikalne feminističko-eko-terorističke skupine poznate kao Feministas, sve ženska skupina svemirskih hipija. Kao što su im se smijali mizoginija i arogantnost svih muških sila, oni na kraju dobivaju više pojačanja dok su dječaci i dalje dječaci. Jedna od tih dama završava kao Leela, Fryino dugo neuzvraćeno ljubavno zanimanje. Feministkinje čine više od dosadne neugodnosti, vodeći ih na sabotaže i druga zabavna djela građanskog neposluha. Dok pokušavaju zaustaviti Leona, i dok Fry shvaća da je on opet spasitelj galaksije (to se često događa u seriji), stvari će se nama stvarno pridružiti.

U ovih se devedeset minuta događa puno društvenih komentara, čak i više nego što su serije možda navikle dugogodišnje fanove. I dok to u nekim trenucima postaje zamorno, suprotstavljene strane feminizma i patrijarhata predstavljene su podjednako smiješnim stereotipima, od smrdljivih hipija klapa Vodopad i Lige ludih kolega do neumjesnih gioracija glave Richarda Nixona. Nekako je čudno vidjeti animirani šou koji se tako loše u ovom trenutku bavi ovim stvarima. Mislim siguran, Obiteljski čovjek i The Simpsons možda je napravio epizodu o tome ili tako nešto, ali to je uvijek bilo implicitno i tada, nije bilo posljedica za likove zbog zezanja s onim što jesu. Ovdje stvari postaju stvarne. Pa, koliko su stvarni za crtić.

U divlji zeleni vedar zaista se osjeća, barem u zadnjem poluvremenu, kao prilika da razgovaraju o problemima do kojih su izlagači brinuli prije nego što su se svima nama oprostili, kao posljednje pohode emisije (barem do drugog ponovnog rođenja emisije u 2011.). I kako se film bliži kraju, prelijepi MacGuffin u koji lete ostaje u njima zauvijek, jer su ekipa kojoj smo bili tako veliki obožavatelji tijekom originalne vožnje emisije. To je sjajan mali luk za pojavljivanje na seriji koja je bila jedinstveno smiješna i šarmantna kada mnogo televizije nije bilo. Srećom, poklon je poklon poklonio 2011. godine.

Film je zabavan, duhovit i uglađeno Futurama. Pretpostavljam da to znači da možda želite ostaviti djecu van nje, ovisno o tome kako se osjećate o šiljatim komentarima i mišljenjima koja postaju isprepletena s prdima, stražnjim šalama i seksom. Zato dajte na sat. Bit će sjajno vrijeme.

** Gledao sam ovaj film kroz streaming video uslugu koju plaćam. Nisam dobio naknadu za ovaj pregled **.

Upute Video: Ratne priče sa Košara (Svibanj 2024).