Intervju s Blackmoreovom noći - Candice Night - Winter Carols

• Svibanj 18, 2024

U Blackmoreovoj noći se njihov profil naglo povećao tijekom posljednjeg desetljeća postojanja. Njihov posljednji album "Selo Lanterne" bio je nevjerojatno zabavan disk koji je prekrivao mnoge glazbene milje, idući od njegove jezgre, renesansnog materijala koji ga je pokrenuo, do pjesama utemeljenih na rocku, koje prate nasljeđe osnivača Ritchieja Blackmorea. Imao sam sreću razgovarati sa suosnivačem benda i vokalom Candice Night ovog tjedna o njihovoj novoj prazničnoj ploči Zimske kaleme, Evo što je rekla:

Morley: Čestitam na snimci. Smatram da mnoštvo prazničkih zapisa postaje neugodno i možete ih poslušati samo jednom ili dvaput. Winter Carols je nešto s čime se puno igram i zasigurno će se igrati tijekom cijelog praznika.

Candice: Wow to je sjajno. Dobro, nadam se da će izdržati test vremena i neće vas previše nervirati do trenutka kad konačno stignemo na praznike.

Morley: Već je prošlo test.

Candice: Oh dobro.

Morley: Aranžmani su dobri, ali ovo je ploča vokala. Vaš glas o svim pjesmama je upravo predivan, ali "Ding Dong Merrely On High" je izvanredan.

Candice: Oh, hvala vam puno. To je tako dobro čuti. Da, to radimo već duže vrijeme. U stvari, Ritchie i ja do tog trenutka poznavali smo se 17 godina - još uvijek ne mogu vjerovati u to - ali svake se godine okupljamo, prijatelji i obitelj, i sviramo ove pjesme za njih svake godine. Kad jednom znamo da je nešto u čemu stvarno uživaju, tada moramo testirati ostatak svijeta tako što ćemo ga objaviti svima. Na svu sreću dosad je stekla prilično dobru reakciju, tako da sam jako uzbuđena zbog toga.

Morley: Vrsta glazbe koju Blackmore's Night svira, stvara slike bučne konobe ili dvorišta s festivalskom atmosferom. Jedino je prirodno da bi takva tradicionalna glazba poput Božićnih kolica bila nešto što biste mogli učiniti bez da zvuči lagano ili zamišljeno, posebno s vašim glasom koji materijalu izuzetno odgovara. Kada se pojavila ideja o božićnom zapisu?

Candice: Zapravo smo razmišljali o tome prije nekoliko godina. Prije otprilike godinu i pol dana u osnovi smo sastavili kompilacijski album svih naših najromantičnijih pjesama pod nazivom Iza zalaska Sunca a unutra smo uskočili u tri božićne pjesme. Stavili smo u "Badnjak", "Mi tri kralja" i "Emmanuel". To je u osnovi bio poklon jer znate jer smo taj album izdali u listopadu, studenom i nekako smo ga željeli uručiti kao poklon obožavateljima i ljudima koji su kupili album. Također je nekako funkcioniralo jer smo željeli saznati što ljudi misle o prazničnim pjesmama i kako ih mi nekako doživljavamo i tumačimo. I bilo je čudesno jer, s obzirom na to da nijedna od tih pjesama sama po sebi nije na albumu. Bio je to samo kao bonus paket za kupce Iza zalaska Sunca, „Badnjak“, koja je bila originalna praznička pjesma koju smo napisali, išla je do broja 38 na ljestvici Adult Contemporary na Billboardu, koja nas je zasjala. Mislim, bili smo potpuno šokirani jer Blackmoreova noć nikada prije nije bila na Billboardovoj ljestvici u Americi, a definitivno nije na ljestvicama radijskog ekrana. I opet, nikad u Adult Contemporaryu za kojeg znate da je vrlo teško probiti se, jer obično je to Celine Dion i na njemu se nekako teško probiti (smijeh). Dakle, to je bilo nevjerojatno prihvaćanje načina na koji smo interpretirali ove melodije i samo smo pomislili da bi moglo biti zaista dobra ideja nastaviti tim putem i ostatak pjesama vani staviti na cijeli album i dati ih vani svi ostali da to isto čuju. Ali o ideji da radimo blagdanske pjesme ili božićne pjesme, o tome razmišljamo već dugo i svake godine u prosincu uvijek imamo vrlo mali i prisan šou. U osnovi živimo na Long Islandu, izvan New Yorka, i pomalo smo upali i preuzeli lokalni restoran negdje i pretvaramo ga u srednjovjekovnu konobu, kao što ste rekli, i pozivamo, u osnovi vrlo bliskih prijatelja i obitelji i puno obožavatelja i članova uličnog tima i ljudi koji su doista bili vjerni Blackmore's Nightu tijekom našeg desetgodišnjeg razdoblja u ovom trenutku. I to radimo potpuno besplatno samo zato što volimo puštati glazbu i ljudi nam dolaze iz svih krajeva. I jedino što radimo na kraju emisije, mi u osnovi samo zaobilazimo šešir i pitamo ljude mogu li dati donacije, bilo da je riječ o niklu, pet dolara ili onome što imaju za dobrotvornu lokalnu životinju. A ako ne žele dati donaciju, i to je u redu. Ako su samo tamo za uživanje u glazbi koja je u redu. Nema pritiska. Za nas je to samo naš način da pomognemo nekim dobrotvornim životinjama da prođu zimsko vrijeme koje je za njih tako teško vrijeme.To je zapravo zamjena za koju koristimo svoje blagdanske pjesme. Nastavljamo sa tim okupljanjem i iako se lijepo provodimo, djeluje i dvostruko jer također možemo donirati neke od dobrotvornih organizacija koje se nalaze u blizini. To radimo već godinama.

Morley: Uz toliko mnogo kolica za odabir, kako ste krenuli suziti dvanaest koji su na ovom snimku?

Candice: To je škakljivo (smijeh), jer zapravo ima toliko nevjerojatnih kolica i mogu sa sigurnošću reći da ćemo se ubuduće sigurno odmaknuti od stvari poput "Kesteni pečeni na otvorenoj vatri ..." i "Jingle Bells", i "Rocking oko božićnog drvca", jer to zapravo nije stil Blackmore's Night-a. (smijeh) Ali mi se volimo vratiti tim tradicionalnim kolicima jer su mnoge stare stotinama godina. Izvorno su bile tradicionalno renesansne pjesme. Ili se čak i vraćaju starim religijama, mnoge su se te melodije temeljile na blagdanskim slavljima sezona, ne toliko, očito ne o Božiću, ali su također slavile plodnu žetvu ili nešto drugo što bi proslavile čarolija koju su zamislili što se tiče borova i božićnih drveća, jer su ostajali zeleni cijelu godinu. U to vrijeme nisu mogli razabrati zašto su to bila jedina stabla koja su ostala zelena i činilo se da je sve umrlo u to doba godine. Stoga su zaista mislili da su borovi i zimzeleno drveće čarobni, pa su tako sastavljali pjesme za drveće. Pa naravno, uvijek je bilo ovo što se tiče Blackmoreove noći, imamo sjajno slavlje prirode. Puno svoje kreativnosti i inspiracije crpimo iz okruženja prirodom. Mislim da ne bismo mogli sastaviti iste pjesme da smo u gradskom okruženju. Iako u gradovima vlada nevjerojatna energija, također ima puno buke, puno zagađenja i puno agresije i puno sive boje, znate, kad god pogledate kroz prozore, nebodere i asfalt, sve je popločeno , Za nas je potrebna ta boja. Trebamo zelenilo stabala, plavetnilo neba i oceana te lišće koje mijenja boju, posebno u ovo doba godine. Drži vas u strahu. Dakle, mi puno svoje inspiracije izvlačimo iz prirode. I puno je ovih pjesama napisanih izvorno o prirodi, pa smo se zaista trudili zadržati isti takav pramen, iako smo ih ove godine ponovo preplavili, pokušali smo zadržati isti izvorni duh koji bi mogao biti oko 100 prije nekoliko godina.

Morley: Većina pjesama prilično je vjerna izvorniku. Međutim, nekoliko poput "Good King Wenceslas" i "We Three Kings" imaju zanimljive aranžmane. Kako ste odlučili koje pjesme vjerno ponoviti i koje druge s malo svirati?

Candice: Mislim da je uvijek bilo nekako u našim mislima da, ako je netko drugi izveo ovu pjesmu, mislim, očigledno je da je puno tih pjesama repliciralo toliko drugih umjetnika ili glazbenih skupina tijekom godina, mi se uvijek osjećamo kao da možemo ' ne dodajem nešto novo ili drugačije aranžmanima ili pjesmama, onda nema smisla da to radimo jer su to već radili prije, često drugi ljudi, a vjerojatno i bolje, osim ako se ne osjećamo kao da stvarno možemo staviti pečat Blackmore's Night njih, skloni smo to prepustiti drugim ljudima. A to su samo određene pjesme za koje smo mislili da bi bilo zanimljivo dodati. Bilo da se radilo o vokalnim aranžmanima ili čak o uključivanju mnogo starijih instrumenata, poput "Vidio sam tri broda", znate, dodajući zviždaljke ili harfe, žurke ili šamad na "Mi tri kralja", imao je cijeli odjeljak u središtu koji je imao dijelove šljokica. Rekorder dijeli na "Emmanuel". Tako mi stvarno volimo ugraditi mnogo starijih instrumenata s novijim instrumentima, a zatim također ostati vjerni toj vrsti onoga što pjesma želi biti o tome, koja ga pokušavamo kanalizirati. Ja imam tendenciju da samo nekako zatvorim oči, skinem cipele kako bih se stvarno mogao osjećati prizemljenim i samo osjetim pjesmu, glazbu i melodiju i dopuštam da me odvede kamo god želi da odem što dalje glasno.
Znate da li nekako evocira ovaj nevjerojatno blag, opuštajući ljubazan zvuk, nekako dopuštam svom glasu da to zaista odražava. Bilo da želimo biti slavljenički, poput „Ding Dong Dong Merrely on High“ ili „Hark the Herald Angels Sing“, mi zaista pokušavamo izazvati onaj raspon osjećaja o kojima pjesma želi biti. Dakle, ako pjesma zaista želi kanal i prođe kroz, i bude, i ima zaista izrazitu individualnost i osobnost, onda postoje šanse da ćemo biti privučeni na tu pjesmu i osjetit ćemo da je možemo spustiti na CD i stvarno se nadam da ćemo je staviti tamo o čemu želi biti. Ali opet, ako je to nešto što su drugi radili toliko često i smatramo da je to već učinjeno po najboljim mogućnostima, a ne možemo dodati ništa, tada to jednostavno ostavljamo na miru.

Morley: Što se tiče tekstova i vokala, biste li rekli da je ovo malo stresnije pripreme za ovaj album, s obzirom da je riječ o materijalu koji ste mu vjerojatno bili prilično poznati?

Candice: Pa, da i ne. (smijeh) Na većini pjesama napravili smo suptilne promjene.U osnovi, znate što je to bilo? To je zato što smo napravili toliko istraživanja i shvatili smo da su toliko tih pjesama, u osnovi pjesme o proslavi i fešti, prije nego što je čak i crkva ušla, uzela puno pjesama i dodala im svoje stihove. Puno je tih riječi dodano u 18., 17. i 19. stoljeću, tako da su još uvijek relativno nove u odnosu na melodije iz kojih su 15., 16. i čak prije. Ono što smo željeli učiniti, otkrili smo da smo, kako smo pokušavali da radimo puno tih pjesama tijekom posljednjih 17 godina, ustanovili da je puno tih pjesama gotovo separatističko. Puno ljudi ... osim ako niste vjerovali u određenu religiju, bilo vam je vrlo teško pjevati zajedno s ovim pjesmama, osim ako to nije nešto vrlo općenito poput "O božićno drvce", jer svi mogu pjevati o drvetu. Dakle, ono što smo željeli učiniti je nekako da se vratimo izvornim idejama o tome što su pjesme, a to je bilo da se svima omogući pjevanje pjesama bez osjećaja da postoji segregacija, tako da smo imali tendenciju da neke riječi promijenimo samo u učinite to više sveobuhvatnom pjesmom u kojoj svi mogu uživati ​​i biti pravedniji, sudjeluju u osnovi u slavlju, za razliku od toga da se itko osjeća izostavljenim jer nisu vjerovali u određenu religiju, pa znam da zvuči čudno, ali to zapravo bilo je pomalo stresnije, mijenjati riječi koje su već bile u glavama ljudi i postojale su nekoliko stotina godina u tom trenutku, onda je to ... zapravo se radujem pisanju tekstova na potpuno novoj ploči ili što prije dok čujete novu liniju melodija, kao da ste mi dopustili olovke i papir i započeo s tim. Jer je to meni jedan od najkreativnijih poduhvata i uvijek se osjećam toliko energično nakon što sam završio s pisanjem tekstova na pjesmu. To je poput ove nevjerojatne kreacije, samo sam ponosna na to. Pa da, nekako je to, bila je to čudna ravnoteža, lijepo je bilo da je puno toga već bilo jedno za mene i da sam to jednostavno morao protumačiti, ali bilo mi je stresnije što moram promijeniti nešto što je gotovo napisano u kamenu u tom trenutku i nekako ogrebati vlastitim riječima (smijeh) tamo.

Morley: Ovdje je nekoliko pjesama koje su mi nepoznate. Kakva je pozadina "Ma-O-Tzur"?

Candice: "Ma-O-Tzur" je hebrejska pjesma, tradicionalna, pa je opet bilo baš kao što smo i našli, iako se prva polovica pjeva na hebrejskom jeziku, druga polovica, očito se pjeva na engleskom i opet, nismo osjećali da je to poput segregacije bilo koje određene grupe, iako je očito židovska pjesma prvo poluvrijeme na hebrejskom. U osnovi to je samo pjevanje o ljubavi i radosti i svečanim svijećama koje se mogu odnositi na svaku religiju i odnose se na sve. A znate ako volite svijeće tijekom cijele godine, onda to može djelovati u srpnju, ako želite. Puno ljudi zapali svijeće samo da bi se opustili, pa smo otkrili da je to jedna od onih pjesama koja je zaista imala onu netaknutu ljepotu i bilo joj je puno jasnoće i nije bilo razdvajanja, tako da se nekako praktički uklapa u protok onoga što je album htio biti, a to je proslava zime i praznika te radost i ljubav i mir koji se tamo događa i koji se nadamo da ćemo taj duh moći zadržati tijekom cijele godine.

Morley: "Zima (basse Dance)" je upravo prekrasna. Iako to još nisam čuo, pretpostavljam da se to temelji na tradicionalnoj sezonskoj melodiji. Znate li podrijetlo i je li ikada imao vokala?

Candice: Zapravo znate, to je potpuni Ritchiejev original. Ritchie je napisao da --- upravo me zadivi kad izađu s instrumentalnim melodijama jer je svaka od njih ljepša od posljednje --- ne znam gdje ih susreće. Ali um, znam na primjer, on to naziva "Basse Dance", to je u osnovi renesansni vremenski potpis, tako da bi to bilo više ritmično odbrojavanje iz tog vremenskog razdoblja i to je ono što bi koristili da budu svečani i ples uz određeno specifično brojanje. Dakle, to mu je zbog toga u zagradama nekako postalo ta renesansna originalnost iako je to posve nova pjesma koju je sam sastavio.

Morley: "Želim da ste ovdje" zvuči poznato, mislim. Odakle to dolazi?

Candice: Vjerovali ili ne, riječ je o pjesmi koju je napisala skandinavska skupina ili koju je izvela skandinavska skupina nazvana The Rednecks. A to su izdali vjerojatno prije otprilike 10 godina. Bio je to veliki hit u Europi. Zapravo, put koji smo pronašli, jer imamo satelitsku antenu da smo uvijek njemačka i poljska televizija, samo se pokušajte držati onoga što se događa s Europom, jer naravno Ritchie je engleski, pa voli gledati engleski televizija. Tako pokušavamo održati prst na onome što se događa u Europi. I opet, također zato što imaju tendenciju da imaju nevjerojatne spektakle, gdje gotovo kao što smo imali ovdje prije godina s Edom Sullivanom gdje biste imali žonglera, a zatim, ne znam, imali biste vatru jeo bi, a onda bi imao glazbenika, bend, onda bi ti imao glumački skit. Oni to još uvijek imaju i skloni smo da smo to izgubili ovdje, pa volimo da se uvijek nekako samo napjevamo i vidimo što se tamo događa što se tiče raznolike glazbe i stvari tamo.
"Wish You Are You Here", ugađali smo se njemačkoj televiziji i vidjeli smo ovaj bend kako izvodi pjesmu i to je bio video. Postavljen je u građanskom ratu i bio je tako lijep na način da su priredili ovu pjesmu, poput srca koja je propadala zbog njene melanholije, i bila je tako lijepa. Dakle, ono što smo napravili stavili smo na naš prvi album, Shadow of the Moon, i iako se to dobro dogodilo u Europi, tamo smo ga zaista postavili jer smo ga željeli pokazati američkom tržištu. Budući da postoji tendencija na američkom radiju ili na američkom MTV-u, sviraju puno američkih bendova, ali nema puno drugih bendova, čak i ako su pjesme apsolutno sjajne. Oni obično ne prelaze ovdje. Skoro da je zatvorena trgovina, pa mislim da očito ide sve do Abbe. Abba je bio jedan od najvećih svjetskih bendova, prodavao je nevjerojatne količine albuma u tom trenutku, a ovdje mislim da ih upravo znamo za "Dancing Queen". (smijeh) A bilo gdje drugdje u svijetu, postoje nevjerojatne, klasične aranžmane kakvi su imali u 70-ima. Bilo je nevjerojatno. I nikad se nisu probili ovdje u istoj mjeri. Tako smo otkrili da je isto s mnogim drugim nevjerojatnim melodičnim bendovima koji su tamo. Maggie Riley jedna je od njih. Ona ima nevjerojatan glas, ali nikad se stvarno nije probila ovdje. Sarah Brightman, mislim da se zahvaljujući PBS-u konačno preboljela. Ali opet, čini se da je ovdje iz nekog razloga zatvorena trgovina. Osim ako vas nema velika korporacija Sony ili BMG. (smijeh) Nitko vas zapravo ne čuje ... ili osim ako imate 16 godina. (smijeh) Tada će stvarno čuti za to. (Smijeh) Dakle, u osnovi smo tu pjesmu iznijeli samo zato što smo mislili da će se američkoj publici jako svidjeti. Mislili smo da je to vrlo melodično. Sada, otkad smo prvobitno izbacili 1997. godinu, bili smo s tvrtkom koja nas nije mogla dovesti do radijske reprodukcije. Bili su vrlo, vrlo mali i neovisni. Dakle, sada se samo nadamo da ćemo ga nekako ponovo uvesti, a možda i sada kada je bend poznatiji - 10 godina kasnije - a budući da se odnosi na snijeg koji pada, znate da ljudi možda i nisu zajedno u vrijeme odmora, tako da svi žele da je ta osoba tamo, tu melankoliju, i vi znate tu čežnju. Stoga smo je u osnovi samo željeli ponovno objaviti kao verziju iz 2006. i ponovo je objaviti, pa bi se nadamo da bi i drugi ljudi mogli ovdje u Americi čuti tu pjesmu i cijeniti je.

Morley: Jesu li bile pjesme koje ste pokušali da nekako jednostavno nisu imali dovoljno magije za vrijeme snimanja?

Candice: Ovaj put zapravo imamo sreće tamo gdje većinu stvari, mislim, kada uđemo u studio, poprilično imamo u glavi ideju o tome kakav će biti aranžman. I naravno u ovom trenutku, Ritchie i ja možemo svirati toliko različitih instrumenata, i što god mi ne možemo učiniti, primjerice ako je to tipkovnica ili nešto slično, producent koji je sjajni orkestar, ako nam treba ansambl vrsta podupiranje što se tiče jastučića tipkovnice, on to može učiniti. Dakle, između nas troje poprilično smo dobili puni zvuk i mislim da smo u ovom trenutku uspjeli uklopiti svaku pjesmu koju smo željeli. Bilo je puno pjesama koje smo imali na popisu da bismo isprobali koje smo stvarno željeli napraviti, ali nismo dobili priliku jer je album prošao tako dobro da smo zapravo popunili svo vrijeme koje smo imali (smijeh) na album. No, ipak bi voljeli raditi „Božićno drvce“, a imamo još nekoliko pjesama koje imamo na umu. Tako da pretpostavljam da je sjajna stvar o prazničnim pjesmama ili božićnim pjesmama to što ima toliko izbora, jer su toliko dugo tu. Nadamo se da ćemo svake godine to moći ne samo nadopuniti, u osnovi naš repertoar što se tiče blagdanskih pjesama i svake godine dodavati sve više i više. Uvijek možemo izdvojiti više albuma u ovo doba godine i uvijek osvježava zanimanje za ovaj album. Valjda je bezvremenski, pretpostavljam da nikad ne umire.

Morley: Kao i kod većine sezonskih materijala, i ovo je zabilježeno u ljetnom vremenu. Je li teško razmišljati o snijegu u srpnju?

Candice: Kao i kod većine… snimanja u ljetno doba, teško je misliti na snijeg ljeti…
Da (smijeh) Smiješno je, jer tamo gdje živimo, kad smo se prvi put uselili u kuću, u osnovi smo tražili lokaciju više nego išta drugo. I stvarno smo željeli kuću na vodi i kada se ova konačno pojavila na tržištu, bili smo tako sretni jer nije bila pretjerano golema i koštala je smiješne količine novca i nije bila ovo mala sićušna gornja kućica Trebala bismo utopiti puno novca da bismo imali sreću da smo pronašli kuću koja nam savršeno odgovara i baš je na vodi. To je suvremena kuća, pa kad smo se prvi put uselili, otišli smo: "O dečko!" Sve je bijelo, bijelo, bijelo što je, ako znate mene i Ritchie, to je za nas. Bilo bi to kao da živite u zubarskoj ordinaciji. (smijeh) Pa smo polako krenuli s ukrašavanjem i u ovom trenutku, godinama živeći ovdje, sad smo u osnovi pretvorili kuću tako da je Božić cijele godine. Svaka soba u koju uđete, sobe su duboko smaragdno zelene ili bordo boje, tepisi su iste duboke crvene boje ili duboke crvene boje, imamo podrum koji smo u osnovi pretvorili u barsku sobu, koju nazivamo tamnicom (smijeh ).I božićna svjetla pale se tijekom cijele godine, tako da je to nekako kao kuća fantazija. U tome je tako nevjerojatno topao osjećaj kad hodate unutra, imamo tapiserije na zidu, stropove katedrale s tim ogromnim kaminom, tako da je stvarno, to je samo stvarno topao, ugodan, vrlo siguran i siguran osjećaj kad dođete Dom. Ali podsjeća vas i na Božić tijekom cijele godine, pa imamo takve sreće, pa pretpostavljam da je prilično jednostavno samo stvoriti ove pjesme ili barem snimiti ove pjesme jer ih snimamo u našem domu. Pa da, imamo studio dolje, tako da nam je prilično lako ući u taj duh jer ga živimo. (Smije)

Morley: Imate li na ploči najdražu pjesmu?

Candice: Znate da je to smiješno jer se moje ideje svakodnevno mijenjaju ovisno o mojoj emociji. Ali volim način na koji je izašao originalni, Badnjak. Samo mislim da, s obzirom na to da je originalna pjesma, to će zaista izdržati test vremena. Mislim da je jednako snažan kao i drugi koji su prošli kroz stoljeća. I u osnovi onoga što sam učinio s tim, potrčao sam cestom i sakupio svu malu djecu u susjedstvu, gotovo kao da se gomila piper smije. Pokucao sam na vrata svih žena koje žive u mom kvartu i pitao: "Mogu li posuditi vašu djecu?" I rekli su: "Molim te! Uzmi ih za dan! (smijeh) Oni su tvoji. Trebam malo mira. Podići ću noge Kad god završite, vratite ih. "
Tako da moram sve ove malene djecu nositi kući sa sobom i postavili smo ih oko stalka za mikrofon i natjerali ih da pjevaju na pjevački zbor „Badnjak“. I stvarno, bilo je nevjerojatno, jer je bilo tako čarobno. Očito nikad prije nisu pjevali mikrofon, a neki su bili nervozniji od drugih, a neki su samo izgledali kao da je to avantura. Ali imali su tako nevjerojatnu nevinost prema načinu na koji su pjevali. Svaki put kad čujem pjesmu ona mi osmjehne lice samo zato što smatram da bi trebali biti praznici. Mislim da i kad prvi put vidite snijeg pada, mislim da svi idemo "Oh wow". Podsjeća vas na to da ste dijete. Znate, vidite one kristale kako padaju s neba i to je čarobno. Kind vraća to čudo kao malo dijete. Očito, mi kao odrasli znamo da će se akumulirati na nekoliko metara, a vi ćete morati izvaditi puhač snijega (smijeh) i to nije toliko zabavno. Ali ti prvi trenuci, mislim, to što te stvarno vraća, pa čak i miris zime u zraku, samo te uvijek vraća u dijete. Tako da za mene u ovom trenutku "Badnjak" zaista ima taj duh i zaista je u stanju uhvatiti nevinost, čak i s tom djecom koja pjevaju na kraju, stvarno vas nekako vraća i podsjeća na to čuđenje i strahopoštovanje kao dijete. Ali nadamo se da se svi možemo zadržati koliko god dugo možete.

Morley: Postoje li planovi za posebne emisije, ako ne i cijela turneja po ovom materijalu?

Candice: Da, zapravo se nadamo da ćemo to učiniti ove godine, ali imali smo malo uzdrmanja u našem bendu.

Morley: Da, vaš basist.

Candice: Da, točno, oh znate priču. Mislim, bio je s bendom šest godina i sjajan je momak, a kad se prvi put pridružio bendu, njegova su djeca bila vrlo mala i sada su tinejdžeri, a njegova supruga je u osnovi rekla: „Ne ostavljaš me sad na miru. ” (smijeh) Jer s tinejdžerima moraš ostati kod kuće. Tako je dao svoju ostavku i bilo je tužno za sve nas jer smo postali bliski prijatelji tijekom godina, ali upravo sada, iako smo ovdje željeli raditi predstave koje su bile nekako u planiranju, nekako je pomaknuto kamo sada moramo napraviti audicije i intervjuirati se s nekim kako bi popunio taj utor. Dakle, u mogućnosti smo nastaviti i dalje s turnejom za sljedeću godinu, kojoj smo se zapravo nadali da ćemo puno toga dati ovdje u Americi u veljači i ožujku, a onda naravno raditi u inozemstvu, a onda se možda vratiti u listopadu i raditi više datuma ovdje na redovnom materijalu, a zatim sljedeće godine radite neke božićne pjesme. Jedino što ćemo vjerojatno raditi ove godine je, znate, jedan od onih malih sićušnih blagdanskih emisija u kojima je opet takva intimna stvar koju radimo svake godine, tako da planiramo preuzeti restoran ovdje negdje. (smijeh) Još nisam siguran gdje. Definitivno će biti u prosincu, ali to je samo prava stvar. Ali što se tiče pravilnog koncerta koji će biti iduće godine.

Morley: Znam da se boja i dalje suši Selo Lanterne, ali postoje li neke misli ili planovi za vaš sljedeći projekt? Bilo što možete podijeliti s nama?

Candice: O moj Bože. (smijeh) Uvijek, uvijek. Zapravo, Ritchie i ja većinu svog pisanja radimo dok smo na turnejama, jer trošimo većinu godine ... iako izlazimo otprilike tri tjedna do četiri tjedna, a onda dođemo kući oko mjesec dana, a zatim idemo opet odstupiti. Znate, Ritchie je bio na turnejama toliko dugo da ne želi biti na putu već godinu dana, to je iscrpljujuće. U ovom trenutku sviramo samo, otprilike 2, vjerojatno 2 predstave zaredom, a onda si uzmemo slobodan dan. Zatim igrajte još nekoliko predstava. Onda iskoristite slobodan dan samo zato što dajemo toliko sebe na pozornici. To nije bend koji svira na isti način svake večeri. Mijenjamo set listu.Svaku večer mijenjamo aranžman. Stoga uvijek moramo ostati svježi i na pozornici dajemo 100 posto sebe, pa nam nakon toga treba vremena za odmor i u potpunosti napuniti baterije kako bismo nastavili dalje i svi nas mogli vidjeti u najboljem redu. Dakle, uzimamo puno slobodnog vremena kad nismo na pozornici, ali dok obilazimo toliko različitih svjetskih mjesta, skloni smo doista pokušati ostati u tim velikim dvorcima ili apsorbirati duhove iz 14., 15. stoljeća u nekim tradicionalnim domovima ili tvrđavama ili čak samo gradovima kroz koje prolazimo, kaldrme, lampione i stvari, a stvarno samo upijaju one duhove koji su tamo prošli u posljednjih stotina godina i usmjeravaju ih u na pjesme. Dakle, kad se vratimo kući na kraju turneje, već imamo toliko znaš ili barem toliko pjesama ili melodija da se možemo pretvoriti u pjesme. I u ovom trenutku mislim da već imamo oko šest već napisanih i aranžiranih pjesama oko skeleta u glavi prije nego što krenemo u studio, što će definitivno biti sljedeće godine, tako da, da, nema odmora za minstrele (smijeh) I ne bismo ga imali na bilo koji drugi način.

Morley: Apsolutno. Ne bismo ni jedno ni drugo.

Candice: Dobro. Hvala.

Morley: To su sva pitanja koja imam Candice. Bilo što drugo što želite spomenuti da vas nisam pitao?

Candice: Da vidimo. Snimili smo DVD na našoj izložbi u Parizu. To je prvi put da smo ikad igrali Francusku kao Blackmore's Night. I tako smo dobili kamere i oni su tamo stvarno snimili veliki DVD, kao i mi koji trčimo ulicama Pariza i dodatne snimke, tako da mislim da bi to moglo biti i sljedeće godine. To je osim puno stvari na kojima trenutno radimo iza kulisa.

Morley: Ne mogu to čekati. Vaš zadnji DVD Dvorci i snovi bio je odličan.

Candice: Hvala vam. Na dvorcima ima puno snimaka (smijeh). Morali smo prekinuti gotovo sat vremena vrijednu glazbu samo zato što više nije bilo mjesta. Ponestalo nam je prostora na DVD-u (smijeh), tako da je diskografska kuća rekla, "Pa, možemo ga napraviti i sa 3 CD-a, ali ..." (smijeh) Kao i kod dva puna DVD-a, ljudi će morati ostati kući cijeli vikend samo da ga gledam. (smijeh) Ali bio sam zaista ponosan na način na koji se to ispostavilo, na kraju je ispalo u točno slici koju sam imao u glavi. I bili smo usko povezani s radom na svakom pojedinom ... Mislim, došlo je do točke kada smo razgovarali o vremenskim potpisima ... Sjedio bih i otišao u redu, u točki 033, ovo trebate urediti i učiniti kut kamere ... tako da smo se s njim potpuno slagali. Bilo je potrebno puno energije, ali na kraju dana, mislim da se to zaista isplatilo. Dakle, nastavit ćemo dalje ovim venom i oni će definitivno biti novi album sljedeće godine, novi DVD i turneje i nadamo se više turneja po državama i baš smo uzbuđeni zbog svega.

U Kanadi ste? Znate, naravno, nikad još nismo svirali u Kanadi, pa izgleda da je sada naš glavni problem to što nikad nije bend i nisu fanovi. Uvijek su ljudi između. (Smije). Bend je spreman za odlazak. Obožavatelji se uvijek pitaju "Kad dolaziš?" Za nas to uvijek postaje agent ili promotor između, a čini se, u Sjevernoj Americi, ako niste baš ogromni i svirate arene i stadione, onda vas žele zabiti u rock klub, i naravno ako se ova glazba ne stanemo u rock klub jer iako možemo svirati rock glazbu i to radimo, nije sve što sviramo. Ako uđete u rock klub, mnogi ljudi već imaju na umu da će to biti rock show i kada počnete svirati zaista zamršene, emotivne odlomke, bilo da znate, instrumentalni ili samo uvod ili znate, postoje slučajevi kada će Ritchie samo zaustaviti pjesmu u potpunosti i on samo želi potpuno osjetiti zvuk i samo izaći vani i zaista nositi srce u rukavu i gotovo biti gol na pozornici i svirati od srca. A ljudi, ako su u rock klubu i piju, imat će tendenciju da viču na ono što potpuno uništava trenutak ne samo za bend, već i sve ostale koji su ga došli vidjeti. Tako da uvijek imamo tendenciju traženja kazališta. A čini se da je toliko teško ući u kina. Stoga se nadamo da ćemo ući nogom u vrata s određenim agentima i nadamo se da što više igramo, što će se više vrata otvoriti, ali čini se da je to stvarno dug proces, tako da neprestano čipamo i radimo na tome , (smijeh) Stoga se definitivno nadamo izaći. Imamo toliko zahtjeva iz Kanade. Samo ćemo nastaviti raditi na tome od ovog kraja, a vi nastavite širiti riječ i nadamo se da ćemo se sresti u sredini da bismo mogli igrati za vas uživo.

Morley: Hoćemo.

Candice: Hvala vam!

Upute Video: Intervju s Andreom - gost: Krešimir Mišak (Svibanj 2024).