Treba li autori fikcije govoriti o problemima?

• Travanj 20, 2024

Vaša fikcija je vaša domena u kojoj možete istražiti sve teme koje vam se sviđaju. Ali biste li trebali napustiti svoju fikciju i razgovarati o internetu o društvenim i političkim temama? Odluka je vaša, ali nosi rizik. Prvo, možete otuđiti sve one potencijalne čitatelje koji se ne slažu s vama, posebno u spornim pitanjima. Drugo, mogli biste vidjeti kako iskorištavaju pitanja za svoj promotivni plan.

Razmislite o riziku da izgubite potencijalne čitatelje koji bi o različitim pitanjima mogli imati suprotno stajalište. Za nas autore jedno je korištenje naše malene internetske platforme da bismo bili brižni pojedinci i pokušali podići svijest o vrijednim uzrocima poput usvajanja lutalica ili pružanja pomoći potrebitoj djeci ili žrtvama uragana. Druga je stvar za nas povremeno prezirati ili lijevu ili desničarsku političku stranku u našoj zemlji.

I to ide korak dalje od toga ako javnosti iznesemo upitne osobne stavove. Na primjer, glumac Sean Connery iznio je svoje stajalište o nasilju u obitelji u intervjuu za Playboy iz 1965. godine: "Mislim da ne postoji ništa posebno pogrešno u tome što udaram ženu." Gotovo trideset godina kasnije, on je razradio u intervjuu za Vanity Fair iz 1993. godine: „Postoje žene koje to vode na žicu. To je ono što traže, krajnje sučeljavanje. Žele zalogaj. " Iako su obje primjedbe vjerojatno motivirane čistom glupošću, drugi put je poslao nepogrešivu poruku: bio je dovoljno poznat da se nije obazirao na to hoće li otuđiti pola stanovništva planete.

No, za razliku od njega, prosječni autor ne može priuštiti da izgubi čitatelje naiđući na njega kao stroge ili uvredljive. Stoga ne bismo trebali uzimati mamac tako lako kao on. Ako se prilika za izražavanje naših osobnih stavova pojavi na Internetu, možda bi bilo mudro da to ne bavimo iz egoistične zablude da imamo nešto vrijedno za reći samo zato što imamo malo više "dosega" na Internetu. Ako smo, međutim, ozbiljno proučili i doista smo stručnjaci za određena pitanja, trebali bismo slobodno dijeliti svoje znanje. A ako je određeni uzrok sporan, a nama osobno izuzetno važan, tada postaje vrijedan rizika. Suprotno tome, sumnjam da je Sean Connery ikad razmišljao o pitanjima nasilja u obitelji.

Uzmite u obzir činjenicu da javnost cijeni one od nas u profesiji zabave zbog naše neprocjenjive sposobnosti pružanja eskapizma iz oštrih stvarnosti svakodnevnog života. Kad javnost želi znati o tim pitanjima, ona će se savjetovati sa stručnjacima, političkim analitičarima. Kad javnost treba pauzu od pitanja, obratit će se stručnjacima, nama zabavljačima. Možda ne uspijemo kao zabavljači ako pokušamo ući u ulogu analitičara za koje nismo kvalificirani i nekvalificirani.

Drugi rizik koji bismo autori trebali uzeti u obzir u iskušenju da se držimo nekih problema je rašireni stereotip da smo ozloglašeni ljubitelji promidžbe. Bilo pravedna ili nepoštena, točna ili netočna, ova se slika pridružila nama autorima nakon istodobnog uspona interneta i samoobjavljivanja. Čitatelji nas vide kao iskorištavajuće - voljni zabraniti bilo koje probleme koji su nam vrući kako bi privukli pažnju na nas, naše internetske profile i naše popise. Ova percepcija čitatelja dovela je do pravila na forumima koja zabranjuju autorima da se pridružuju i ostavljaju komentare ako imaju vezu za potpis koji vodi do njihove web stranice ili popisa.

Ali razumljivo je da bi nastao taj stereotip. Internet je preplavljen morem promotivnih poruka. Na internetu smo svi čitatelji i svi smo pisci (bloganje i komentiranje na forumima). Kad god pređemo u način rada za čitanje i pretražimo internete za određene informacije, želimo odmah pronaći vrijedan sadržaj iz najcjenjenijeg dostupnog izvora. Ne želimo se provlačiti kroz bezbroj stranica mišljenja, dnevni red, pristrasnosti i dezinformacije.

Otuda potiče sumnja i nestrpljivost s kojom većina čitatelja pregledava podatke dostupne na mreži. Čak i ako mi kao autori imamo pouzdane činjenice o pitanjima ili je naša retorika zasljepljujuće rječita, frustrirani čitatelji koji pretražuju rezultate pretraživanja internetskih ključnih riječi mogu nam zamjeriti zbog bacanja još jednog odvraćanja u njihovu potragu za odgovorima.

Pažljivo odmjerite potencijalne koristi i nedostatke objavljivanja svojih stavova o političkim i socijalnim pitanjima na Internetu. Koliko vam je važan uzrok? Koliko dobra možete učiniti nudeći još jedno mišljenje? Ili bi bilo učinkovitije donirati svoje vrijeme i novac za svoj slučaj? Razmislite o anonimnim donacijama. Barem na taj način ne možete vas optužiti da iskorištavate situaciju za svoj publicitet.

Upute Video: Depression is a disease of civilization: Stephen Ilardi at TEDxEmory (Travanj 2024).