Strpljenje i tolerancija
"Za strpljenje i toleranciju naš je kod." Pitam se koliko nas u oporavku može iskreno reći da je to naš kod. Za mene je to više kao da želim da je to moj kod. U našem društvu danas za sve ljude izgleda nestrpljivost i netrpeljivost. Svi znamo ljude koji nisu niti u jednom programu od 12 koraka (jer ne moraju biti), ali mogu se činiti da su najstrpljiviji ljudi koje poznajemo. Danas mladi ljudi duboko osjećaju trenutačno zadovoljstvo. Želim to i želim da je SADA njihov kod i premda bismo takav stav mogli smatrati nezrelim, svi živimo u "svijetu svega". Koliko puta ste sjedili na crvenom svjetlu, a drugi put kad je zasijao zeleno, rog zasije? U današnjem svijetu nedostatak strpljenja i netolerancije pobudi puno emocija i rezultira takvim stvarima kao što je bijes na cesti. Kad pomislim na to, svako ko pokazuje nestrpljivost i netrpeljivost pokazuje stav „sve o meni“. Koliko je to nepristojno ??

Nema sumnje u mom mišljenju da kad su utvrdili da su strpljenje i tolerancija dovoljno važni da zauzmu svoje mjesto u Velikoj knjizi anonimnih alkoholičara, to je značilo da moramo vršiti ove dvije vrline sa svima s kojima smo došli u kontakt. Ovo doba godine pruža mnogo mogućnosti za vježbanje strpljenja i tolerancije jer smo prisiljeni čekati u prometu, dugim linijama u trgovinama i sigurnosnim linijama u zračnim lukama. Svakodnevno se pojavljuju brojne mogućnosti za vježbanje strpljenja i tolerancije. Male ljubaznosti postaju dio našeg života i divimo se svom novom spokoju kad prestanemo zahtijevati da se drugi pobrinu za naše želje i shvatimo da nismo bolji od njih.

I tako u oporavku postajemo nježniji, prijazniji ljudi svima oko nas. Ali trebamo gledati strpljenje i toleranciju na drugačiji način i ovo je vrijeme zaista sve o nama! Kad smo bili u grču naše bolesti, nedostatak strpljenja i tolerancije samo su dodali kaos i dramu u našim životima. Odlučivali smo bez razmišljanja o posljedicama (ludost?). Rekli smo stvari koje štete drugima. Općenito, radili smo što smo htjeli, kad smo htjeli i čekali ništa i nikoga. Bili smo netolerantni prema drugima i njihovim idejama, pogotovo ako se one ne podudaraju s našom željom za pićem, drogom, kockanjem, jedenjem itd. Nije ni čudo što su mnogi od nas izolirani. Nismo mogli podnijeti da smo dio ljudske rase. Sve je to bila samo osnova za naš ego.

Naša dilema, kada započnemo s radnjom 12 koraka, glasi: možemo li vježbati strpljenje i toleranciju prema sebi dok pokušavamo svaki dan ostati čisti i zdravi? Zašto je to lako primijeniti na druge, a sve tako teško primijeniti na vlastiti život i oporavak? Mislim da je to nekima od nas teško jer kada konačno budemo imali taj trenutak jasnoće, znamo da možemo imati bolji život i to sada želimo. Strpljenje očito nije jedna od naših vrlina. Mislila sam da ako radim korake brzo, obećanja bi se odmah ispunila! Nisam želio čekati da mi dođu sve dobre stvari Realnost je dobra koja su me već čekale, ali trebalo mi je vremena i strpljenja da ih pronađem. Postoje neki koji me još uvijek izmiču. Možda nisam spremna za njih pa strpljenje i tolerancija moraju biti moj kodeks.

I što se događa kad ne možemo izgledati strpljenje i toleranciju u sebi da bismo svaki dan trenirali svoju trezvu i radili korake? Vjerojatno prestajemo ići na sastanke, prestati razgovarati s drugima u zajedništvu, nedostaci se ponovno pojavljuju, i prije nego što to saznamo, uvjerimo sebe da ti koraci ne funkcioniraju i već idemo i bježimo od svoje ovisnosti. Koliko pridošlica kaže stvari poput "naporno radim Zar vam ne ide bolje? " I, naravno, odgovor je apsolutan, pozitivno da! Ako ozbiljno pogledamo slogan „jedan dan po jedan“, to nam ne govori samo da se ne oslobađamo svojih ovisnosti, već i da program i svoj napredak poduzimamo po jedan dan… strpljivo i s tolerancija. Logično (kao da smo logični ljudi) znamo da smo za većinu nas bili ovisnici dugi niz godina, pa zašto bi sada vjerovali da možemo ozdraviti i biti cjeloviti u kratkom vremenu. Trebamo biti toliko strpljivi prema sebi koliko smo bili neoprezni prema sebi kad smo bili "vani"!

Nemojte se uspoređivati ​​s bilo kim drugim misleći da oni to stvarno dobivaju, a vi još čekate da se dogode velike stvari. Tada se moramo sjetiti da Bog ima plan za svakog od nas. Bog je bio izuzetno strpljiv s nama, kao što je Sigurno čekao i čekao da se obratimo Njemu. Dakle, sada se moramo moliti za strpljenje prema sebi i razumjeti Božji plan za nas. Strpljenje je vrlina. Uvijek je bilo i uvijek će biti. Ljubav je također strpljiva. Možda da bismo bili strpljivi i tolerantni prema sebi, moramo nastaviti učiti kako voljeti sebe.

Namaste”. Neka pješačite u miru i skladu.

Kao i Grateful Recovery na Facebooku. Kathy L. autorica je knjige "Interventna knjiga" u tisku, e-knjizi i zvuku.


Upute Video: LOVIĆ FEHIM Poručujem vlastima "NEĆE BITI DOBRO" (Ožujak 2024).