Nadahnuta zabavom.

• Travanj 18, 2024

Danas sam inspirirana pjesmom pod nazivom "Some Nights", grupe pod nazivom Fun. Nisam sigurna na što je tekstopisac imao na umu dok je napisao pjesmu, ali tokom jutarnjeg trčanja riječi su me zgrabile za srce i zaustavio sam se u svojim pjesmama i zaplakao. Pomislio sam na vojnike koji vode rat koji možda nije dio njihove osobne misije. U stvari, mnogi od njih su zaboravili što je rat i borba je protiv svega za što su nekoć vjerovali da se zalažu. Ova me pjesma nadahnula za pisanje vojnicima današnjeg rata i pružanje moje podrške, ljubavi i prijateljstva. Inspiriralo me da taj dan živim s energijom i svrhom. Inspiriralo me je da svoju ljubav onima koji su u ratu šaljem bez prosuđivanja ili sažaljenja.

Danas sam se sjetio da su naši vojnici muškarci i žene. Prije nego što su bili vojnici bile su majke, očevi, sinovi, kćeri, tetke, ujaka, rođaci, nećakinje i nećaci. Oni su unuci, pradjedovi i najbolji prijatelji. Kada su bili civili, pripadali su obitelji, društvenoj skupini ili vjerskoj skupini ili, barem, htjeli su pripadati nečemu. Oni su bili zakoniti građani, korporativni zaposlenici, studenti, umjetnici, javni službenici i žene. Baš kao što smo ti i ja, teško bi mogli shvatiti ili definirati pojam zla. Nisu se mogli upuštati ni u najmanju pomisao da naštete drugom čovjeku.

Jedan dio pjesme kaže:

"Radio sam dvostruko napornije i još uvijek sam upola volio ... Želio bih da se neke večeri završi, jer bih za promjenu mogao upotrijebiti neke prijatelje."

Možete li to zamisliti? Pozvan da služi vašoj zemlji. Nastavljajući raditi za razlog za koji vjerujete da je veći od vaših vlastitih vrijednosti. Radite onako kako ste upućeni, samo da biste bili nesretni, čak i prezirani od strane onih protiv kojih se borite i onih za koje se odlučite boriti.

I meni bi trebao prijatelj. Ustvari, želim biti taj prijatelj.

Kod kuće se nastavlja politički rat dviju strana, vojnici su pijun, a mi zaboravljamo. Učinio sam.

"A neke noći se bojim da ćeš me opet zaboraviti."

Kao civile, daleko od rata, zaboravljamo jer je tako dugo prošlo. Zaboravljamo jer se radije ne bismo sjećali. Zaboravljamo jer ne znamo što bi. Zaboravljamo da se bore za ono za što se bore. Zaboravljamo vrijednost njihovog života. Zaboravljamo na vrijednost svog života.

A naši vojnici ponekad izgube put. Zaboravljaju za što se svađa. Postoje sveci, s obje strane rata. Oni žele ono što je najbolje za svijet. To je trenutak u njihovom životu u kojem su od njih tražili da se žrtvuju za ono što je ispravno. Ali, što je ispravno?

Ako niste bili vojnik, ne možete razumjeti žrtvu vojnika. To je izvan naših najduljih snova. I svakako, to je žrtva koja traje predugo i vojnici se nalaze omamljeni, zbunjeni i izgubljeni.

Dakle, danas vas molim da se sjetite. Sjetite se vojnika i njihove žrtve i činjenice da su duhovna bića na putovanju. I molim vas da se sjetite da živite. Naučite živjeti punije nego što ste ikada prije živjeli, tako da njihova služba nije u redu.

Moli se s vojnicima svake večeri da uskoro bude mira. Moli se svim svojim bićem. Pošaljite mirnu energiju u borbu i u tom trenutku osjetite svoj duh u zagrljaju s vojnikom. Dajte od sebe u tom trenutku. Zatim, živite sa svrhom u svim svojim budnim trenucima.

Pridružite mi se u pisanju pisama našim vojnicima da ih podsjetim da su voljeni bez uvjeta. Obavijestimo ih da smo im prijatelji i da, dok izdrže ovaj put, imaju potporu. Neka znaju da se zajedno s njima molimo za mir. Ovo nije vrijeme za suđenje, vrijeme je za oprostiti i bezuvjetno ljubav.

Više informacija potražite na forumu za inspiraciju.

Upute Video: More milosrđa - Zlatko Dalić i pater Ike Mandurić (Travanj 2024).