Osiguravanje budućnosti za našu djecu

• Travanj 25, 2024

Čemu učimo svoju djecu da im osigura svijetlu i perspektivnu budućnost? Rast nasilja nije samo u našim gradskim četvrtima; ali i naša mala prigradska naselja. Nade, snovi i budućnosti oduzimaju se brzo secesijom.

Kako se boriti protiv sve većeg porasta nasilja i genocida budućih generacija? Mladi životi se snose na rekordne stope. Mi se kao zajednica susrećemo s onom što se čini nemogućom situacijom. Beznadežna situacija bez jasno definiranog izlaza.

Ipak ... to nije nužno istina. Postoji način da spasimo svoju djecu; osigurati budućnost generacijama koje dolaze. Način da se zaustavi genocid obećavajuće generacije. Međutim, to zahtijeva razinu predanosti, predanosti, discipline, obrazovanja i bezuvjetne ljubavi od strane trenutne generacije i njezinih odraslih, kakva nije viđena otkad smo se mi, kao kolektivna zajednica, borili za građanska prava. Mora postojati spremnost biti roditelj i mentor, a katkad i posrednik onima koji nam nisu meso i krv.

Zatvor nije odgovor. Institucionaliziranje naših mladih ljudi očito ne sprečava nalet nasilja i smrti koji i dalje rastu. Ne donosi reforme, već ih ispunjava mržnjom i očajem; posebno nakon što su se upoznali s dušama koje su dugo prolazile kroz sustav koji im je propao, da plijene mlade koji dolaze kroz ista vrata kroz koja su nekoć prošli.

Potrebno je promijeniti srca i umove generacije, ponajprije promjenom načina na koji vide svoju budućnost. Ako ne vjeruju da im je budućnost; tada ne cijene dragocjeni život koji imaju. I, nema razloga da se borite za sutra, idući tjedan ili čak iduću godinu.

Mora se dogoditi promjena u njihovom okruženju. Mora da postoje primjeri ljudi koji se okupljaju u jedinstvu i pokazuju, a ne samo da ovoj novoj generaciji govore kako ima nade. To, ne moraju biti proizvod svoje okoline na negativan način. To, da - njihovom biću je više od onoga odakle dolaze i onoga što su već izdržali.

Nada za njih mora postati veća od onoga što mogu fizički vidjeti, čuti ili osjetiti. To (nada) mora postati životna crta na kojoj se mogu držati i prigrliti kad sve oko njih diktira suprotno. Nadam se, moraju zauzeti mjesto stalnih slika koje mediji slikaju i vijesti. Jer, to je više od njihove okolice ili problema s kojima se možda susreću kod kuće. Nada mora biti sjeme koje se marljivo i namjerno sadi i zalijeva svaki dan.

Nijedno od ove djece nije zamoljeno da se rodi ili da dođe u ovaj ponekad zastrašujući svijet. Ali oni su ovdje, i mi moramo preuzeti odgovornost. Čak i ako nisu naši. Moramo davno postati to selo. To selo ljudi koji su ga preuzeli na brigu i ljubav i njegu te djece koja je nedostajala.

Na odraslim ljudima je da budu predani i posvećeni sljedećoj generaciji, da su spremni dati žrtve koje su za nas učinile prethodne generacije. Disciplina i obrazovanje te bezuvjetna ljubav bit će najvažniji kada je u pitanju osiguranje budućnosti za generacije koje dolaze.

Bez tih svojstava iznevjerit ćemo svoju djecu. I dalje ćemo ih vidjeti kako se međusobno ubijaju prije nego što su uopće imali priliku živjeti. Da znam o čemu se radi u životu. Da znaju da imaju više izbora nego što se čini, ili su im rekli. Postoji više, puno više. Ali to se mora dogoditi kroz postupke i jedinstvo generacija prije njih, spremnih i spremnih da ostave osobne uvrede i ostave pogrješke i povrijede, i rade generacijom - žrtvu i sve - što su za njih učinili oni koji borili se za naše slobode. Za svakog pretka koji se borio protiv ropstva. Za svakog pretka koji se borio sa zakonima Jima Crowa. Za svakog velikog roditelja, djeda i roditelja koji se borio za građanska prava.

Tu traje borba. Borba za život i budućnost nove generacije. Generacija obećanja i veličine. Generacija koja možda nikada neće vidjeti ispunjenje svojih snova, jer nismo poduzeli korake i dali žrtve kako bismo osigurali da imaju nešto za što se vrijede boriti i živjeti.

Upute Video: MojaRijeka.hr - Udruga Ruka - „Naša djeca naša budućnost“ (Travanj 2024).