4. srpnja Nova Engleska Clambake

• Travanj 18, 2024

Kada sam bio dijete moja obitelj je imala veliku godišnju tradiciju za četvrti srpnja. Tete, ujaka, rođaci i obiteljski prijatelji svi bi iznajmljivali kampove u šumi Myles Standish State, obično kod Fearing Pond. Neki su dolazili u kampovima, a neki u šatorima, ali svi su dijelili i pomagali jedni drugima. Bio je to čudesan način da okupimo obitelj i često smo ostali tjedan ili dva.

Pokušali smo pronaći susjedna mjesta kako bi se u sredini mogla iskopati velika jama. Nakon što je rupa iskopana i obložena mnogim stijenama, na vrhu stijena zapalila se drvena vatra. Moja majka i tetka često bi ostale zaostajati za vatrom, dok smo se ostali gurali u najveći raspoloživi vagon i odlazili do pristaništa u Plymouthu kako bi skupili morske trave. Nisam siguran zašto je prikupljanje morskih algi bio tako zabavan događaj, možda je to bilo zato što je to posao koji mogu raditi svi, od najmanjeg djeteta do najstarije osobe u klanu.

U jamu su bacane svježe morske alge, kukuruz na kaldrmu, školjke, jastozi, kobasice i krumpir, a onda su djeca uz sve to bacila više morskih algi. Obično smo završili prekriveni morskim travama, jer bacanje jednih na druge bilo je jednako zabavno kao i bacanje u jamu.

Dok su se odrasli družili u kampu, gurali hranu i postavljali klupe za piknik do kraja, djeca bismo se uputili do bejzbol polja s vrećicama u ruci za još zabave. Uglavnom se nismo vraćali oko sumraka, a onda je hrana izlazila iz jame.

Ništa slično mirisu pare koja izlijeva iz jame za pregaču nakon što se skida makaz i teško je ne nasmiješiti se dok promatrate kako se to događa.

Mislim da je to bila radost ovog slavlja za nas. Svi su bili uključeni u pripremu, radili su zajedno da se to dogodi i svi su jeli zajedno kad je hrana bila spremna.

Bilo je to čarobno vrijeme prepuno američkih zastava, pjenušaca, srdačne hrane i prave drugarice.


Još jedna dugogodišnja tradicija Nove Engleske je da se četvrti srpnja na plaži gradi krijes. Netko uvijek donosi gitaru i pjevanje je neizbježno. To je mirniji događaj od gledanja vatrometa, mada smo u više navrata to postigli iz vidokruga sjajnog vatrometa.

Mislim da ako bih planirao savršeno proslava Dana neovisnosti, to bi moralo uključiti pravu klackalicu iz Nove Engleske i kres na plaži u zalasku sunca. Ako bi i ta plaža nudila sjajan pogled na vatromet, i ako se bioluminiscentni plankton iste večeri pojavio u vodi, dobro, to bi bilo jednako savršeno kao što dobiva!

Sretan vam svima 4. srpnja. Nadam se da vam ovaj donosi mnogo dragih uspomena koje traju cijeli život.

Upute Video: Posao u Engleskoj Nakon Brexita i prvog srpnja 2018. za Hrvate, Ena England (Travanj 2024).